Maksova maksimala

nedjelja, 13.05.2012.

KATOLIČKA MLADEŽ U SJENI TAŠTINE

Poznajem jednu mladu damu, dvadesetak godinu ima, zgodna je, skladna, komunikativna, inteligentna, ne zazire od javnih nastupa na radiju, televiziji, uživo na estradi, pobožna je, radi za katoličku mladež, služi se engleskim jezikom, informatički je obrazovana, sudjeluje u svim humanitarnim akcijama . Završila je srednju školu, nisu joj dozvolili da upiše struku o kojoj je sanjala i pripremala se godinama. Čak se upisala i u HDZ-ovu mladež, zlu ne trebalo, no, uzalud. Ostala je bez akademije svojih snova. Nema stalnog zaposlenja, ali radi povremeno na crno i sivo, povremeno na bijelo, da si ponosno može popraviti džeparac za potrebe svoje mladosti, da nije na teret roditelja koji s mukom spajaju kraj s krajem. Ovaj je post posvećen toj lijepoj mladoj dami.
Mnogi su nesretni što se ne mogu nakon srednje škole upisati na fakultet koji ih privlači, mnoge zbunjuje da tako mladi doživljavaju napravdu jer su djeca roditelja bez „pedigrea“, roditelja bez novaca, a to znači i pomalo odbačeni iz kapitalističkog društva. Mnogi takvi nađu utjehu u vjeri i Crkvi koja ih neće odbaciti jer se s njima dade i manipulirati. Vjera je uvijek bila utjeha potrebitih, ona pruža nadu da će se nešto promijeniti na bolje, vjera zbližava ljude, ali samo iste konfesije.
Suosjećam s tom mladeži jer ja u njihovim godinama nisam imao takvih problema, mada ni moji roditelji nisu imali naročiti „pedigre“, ali me je nedavni susret s tom mladom djevojkom donekle utukao. Zamolila me, putem interneta i telefona, da joj pomognem oko nekih kontakata s određenim poslodavcem koji traži privremenog suradnika, ali jednim dosta bahatim i nekorektnim stilom. U dobroj namjeri upozorio sam ju da se u traženju posla mora ponašati ozbiljnije nego na estradi, što je prouzročilo bezrazložnu povredu njene taštine. Mladi očito misle da su s dvadeset godina, pod utjecajem Facebooka, Twittera i novohrvatskoga jezika kojega je izmislio Franjo Tuđman i njegovi trabanti, pokupili sve znanje koje im je potrebno za život.
Ta mlada dama bila je toliko uvrijeđena da mi je umjesto zahvale e-poštom napisala jedan „dopis“ koji je trebao biti dokaz pismenosti i korespondentnosti, ali pun grešaka, a na kraju me prijeteći zamolila da u svom haustoru uklonim obavijest s oglasne ploče da će se sastanak stanara održati 2. maja ove godine, jer da treba pisati svibanj, ili barem engleski; May!!!???
A nije primijetila da na pročelju njene kuće stoji „grafit“ „U“, a na susjednom pročelju „PSINE PREKO DRINE“. I to još od 1991. godine! I sve je to u „katoličkom duhu“ kojega i ogulinska vlast podržava iako je upozoravana na te grafite svih dvadeset godina. Mladima želim poručiti da je maj peti mjesec kalendarske godine, koji odgovara i terminu svibanj, jer je i maj i svibanj u fundusu hrvatskoga rječnika isto kao i hiljada i sprat, recimo. Sve to piše u svakom rječniku hrvatskoga jezika. Samo ga treba listati.
Mladi bi morali, pored upornog slušanja klera da je katoličanstvo i purizam hrvatskog jezika sinonim hrvatstva, dati oduška svom mentalnom sklopu pa čitanjem i razmišljanjem doći sami do zaključka kojim smjerom nastaviti život.
Na mladima svijet ostaje! Njihova taština na bilo kojim prostorima neće donijeti mnogo dobroga. Po mom skromnom mišljenju taština je - veliki ponos bez pokrića. Svaki čovjek, mlad ili star mora imati ponos i držati do svoga dostojanstva. Taština ne dopušta čovjeku da čuje išta što bi bilo protiv njegova ega. E tu je dobar dio naših mladih. Imaju krasne predispozicije, pametni su, inteligentni, ali raspušteni. Umislili su da su pametniji od svojih roditelja, od starijih susjeda, od profesora. Zašto uopće idu u školu i faks kada se znaju organizirati preko interneta, dopisivati i isticati svoje fizičke i umne maksimale. I zato im ne smijete reći da znaju biti nepristojni, odbojni i bezobrazni prema starijima, prema osobama drugog svjetonazora.
Religija nije jedino mjerilo življenja. Nemojte ostati vječiti kreacionisti. Kreacionizam i purizam jezika, a s njim u vezi i nacionalizam, neće nam pomoći. Dogma i nacionalizam ako se prihvate kako nam se servira dovodi do uništenja društva. Ako mladi, kako mi je napisala ova mlada dama, misle da je „hrvatski narod“ satkan samo od Hrvata, onda tu nema sreće. Hrvatski narod predstavlja svaka jedinka kojoj je Hrvatska domovina, bez obzira da li je u njoj rođena ili ju je nastanila naknadno i bez obzira na nacionalnost, vjeru i pripadnost političkoj stranci. Ako tako ne razmišljaju mladi, i stari naravno, nema sreće u molitvi, niti prihvatljivog životnog standarda. Dovode u pitanje integritet i identitet i svojih roditelja, ako rođenjem nisu uklopljeni u korpus „hrvatskog naroda“!
Crkvena dogma i čistoća jezika, ili purizam, je veliko zlo za narod ako se bori za takav status jezika. Zato mladima preporučam da pored Biblije i samo četiri „službena“ evanđelja pročitaju i djelo Snježane Kordić „Jezik i nacionalizam“, da pročitaju knjigu „Fatima, da ili ne?“ od Yvesa Ivonidesa. Svakako im preporučam i bilo koje djelo triju najvećih intelektualaca današnjice; Umberta Eca, Naoma Chomskog i Richarda Dawkinsa. Uostalom, čitajte sve i mislite svojom glavom!

nedjelja, 06.05.2012.

JE LI TO STVARNO 1. MAJ, PRAZNIK RADA?

Znači li ovo stanje u Republici Hrvatskoj da su; lijevo orijentirana vlada (tzv. socijaldemokrati) i sindikat -izdali radnika? Niste li mogli primijetiti da su na Praznik rada, 1. maja, ujedno i blagdana sv. Josipa radnika, vlast i sindikat ostali usamljeni, svaki na svojoj strani!? Među njima ni između njih nije bilo onog najvažnijega - nije bilo radnika!
Pokušao sam i sâm dočarati si nekadašnju proslavu 1. maja koju u novije vrijeme tradicionalno organizira lokalni SDP na ogulinskom jezeru Sabljaci, ali sam bio i ostao razočaran. Kada sam se raspitao da li u organizaciji proslave sudjeluje sindikat ili je on organizirao na nekom drugom mjestu s limenom glazbom DVD-a Ogulin, dobio sam šokantan odgovor; Nema u Ogulinu organiziranog sindikata!
Pa tko je onda u Komitetu gdje je oduvijek bio sindikat koji je štitio interese radničke klase? U Komitetu je HDZ, čovječe, i neke pomoćne stranke i udruge. Koji sindikat? Komu on treba? Sindikat je nekada bio zadužen za nabavku svinjskih polovica i organizaciju radničkih izleta po Lijepoj našoj, pa i Jugoslaviji. Ovaj sidikat nije u stanju sakupiti oko sebe ni desetak radnika, ne samo u Ogulinu, već i u Splitu, Rijeci, Zagrebu.
Ovaj sindikat nije u stanju lijevo orijentiranu Vladu spriječiti da gladne radnike hapsi specijalnim jedinicama policije po Braču danas, a u ostalim mjestima sutra. Nije u stanju stati u zaštitu radnika koji mjesecima ne primaju plaće, a godinama poslodavac za njega ne plaća doprinose. Ovo što si je priuštila aktualna vlast nije činila ni HDZ-ova. Radnika hapsiti zato što ne prima plaću, radnika ne pozvati na dijalog. Ne pozvati na dijalog ni tobožnji sindikat, jedna ozbiljna lijeva vlast ne smije sebi priuštiti. Pala je prije nego što se ustoličila. Kako netko može služiti narodu, a da se ne udostoji spustiti među njih, kako možemo očekivati rast bruto proizvoda ako taj proizvod nema tko izraditi. Sindikat ne štiti radnika, poslodavac ga iskorištava do iznemoglosti, a Vlada ih smatra lijenima. Jedino se Crkva brine o njima prihvaćajući ih pod svoje skute kako bi obilnijom lemozinom namakla nešto sredstava za svoje osobne potrebe. Zato Crkva zastupa neradnu nedjelju, a ni jednom riječju se nije založila da se ta nedjelja plati, niti da se podmiri redovna plaća i doprinosi. To nije njena briga?!
Zašto je tako odbojno razgovarati s radnicima. Zašto Vlada nema animoziteta razgovarati s poslodavcima kada traže smanjenje radničkih prava, zašto može razgovarati s bankarima i trgovcima, parazitima svakog društva. Ne smije se uništiti radnika i seljaka koji jedini stvaraju dobra, ali se mora dopustiti da propadne banka koja pored poslodavca oguli i ono malo kože koja je radniku preostala. Zašto jedino radnik ne smije imati svoje dostojanstvo?
Da li je sindikat reagirao kada je poskupjela struja za 20%, da li je naglasio da su Sanader i HDZ opljačkali upravo i taj HEP, a kada bi taj novac bio vraćen ne bi trebalo povećavati cijenu, ili bi bilo dovoljno sredstava za investicijsko ulaganje i održavanje mreže. Nije samo HEP u pitanju, u pitanju su sva javna poduzeća koja su sustavno pljačkana i u kojoj obvezno sudjeluje taj hrvatski izrod Sanader, kao da je Hrvatska njegova prćija.
Nakon ovih odvratnih događanja postavlja se i pitanje kako se može dogoditi da na HOC-u Bjelolasice izgori reprezentativni objekt bez kojega HOC ne može funkcionirati, a evo, za godinu dana se to dogodi u NP Plitvice da izgori najznačajnija kuća, i to Lička kuća. Da li je to sada slučajno ili ne, mora si postavljati pitanje svatko vezan za hrvatsko gospodarstvo, za općeniti standard ovoga društva, ali i za svoju egzistenciju.
Ali evo i jedne vedre vijesti. Kamensko se spasilo! Osnovali su udrugu na Praznik rada, ono; da nam živi, živi rad. Održavat će kreativne radionice, edukacije krojenja i šivanja, izrađivati predmete od vune, plest će i heklati. Tako će pokrivati vlastite troškove i pomagati ljudima bez posla kojih je sve više i više. Koje će to troškove moći pokrivati i kako dugo, jer će vjerojatno morati najprije platiti porez na proizvodnju iz kojega će se vlasnicima Kamenskog; Kutli, Paviću, Vlajčeviću i drugima plaćati odvjetnike ako im ikada budemo sudili za lopovluk. Što li će, tek, organizirati radnici Jadrankamena da spase Orešara, ako ih puste iz pržuna i kada se s Brunom Orešarom dogovore tko je zapravo opljačkao poduzeće.
Evo, osniva se i sindikat nezaposlenih koji će imati najviše članova zahvaljujući sindikatu zaposlenih koji ne radi ništa. Čak ne znaju nabaviti ni svinjske polovice. Svakoj fali pola od te polovice. Zato znaju za sebe organizirati dernek na 1. maja ali su ostali sami. Oni su sami sebi svrha. Zato im Vlada i sprema ukidanje kolektivnih ugovora koji ni dosada nisu bili baš neki autoritet, kao što za mnoge nezaposlene znači Biblija.
I tako je Praznik rada vlast sama proslavila u Ronjgama, sindikalisti sami po glavnim trgovima gradova, nezaposleni i pregladnjeli su pojeli porciju graha, a radničke klase – ni u talonu.

nedjelja, 29.04.2012.

ŠTO JE TO OSTALO OD OGULINA?

Mišljenja sam da je Nešin blog najposjećeniji i najprihvatljiviji od čitatelja, ortodoksnih Ogulinaca, ako tako mogu nazvati Ogulince kojima je Ogulin u srcu. Nešo poznaje Ogulin i Ogulince jer je kao novinar živio s njima, ljutio ih i uveseljavao. Zato smo nekako i srasli s njegovom neposrednošću i „toplinom“ i moramo mu odati priznanje za dugovječno i vjerno služenje Ogulincima. U tomu je svakako bilo i pizdarija, ali opći dojam je pozitivan.
Zato bih htio razjasniti komentar Boba Rocka na Nešinom blogu i postu „Vučić i dalje na čelu županijskog HDZ-a“ u kojem je Bob Rock komentirao da komentar s potpisom Maks nije pravi Maks jer on ne misli tako kako je napisano. Moram ispraviti Rocka i reći da je taj komentar ipak moj, ali nisam promijenio svoje mišljenje prema HDZ-u i karlovačkom županu nego sam samo nastavio ironiju koju je započeo Nešo.
Nešo je umjesto svoga komentara profesionalno iskoristio Radio Mrežnicu kojoj je župan demagoški ispričao o svojoj naknadnoj pameti. Radio Mrežnica ima prave profesionalce i oni su znali što će izvući na svoje stranice. Župan je sada pametan kao i 1991. kada je bilo jasno da se Hrvatska odhrvala agresiji! Znao je to i Nešo koji puše još uvijek na hladno jer ga je iskrenost više puta koštala.
Nešo poznaje župane, posebno karlovačkog s kojim se svađao i preko telefona uz barem 50 svjedoka u Starom gradu kada smo se upoznali koliko mu je pomagao svojom pismenošću u njegovom političkom uzletu, a ovaj mu uzvraćao bahatošću. Da li mu je pomagao u svladavanju gradiva i programa u njegovom studiranju nikada nećemo saznati, ali da Nešo nije naivan kada piše o takvim ljudima - to je sigurno. Zbog toga sam komentirao post „Vučić i dalje na čelu županijskog HDZ-a“ i čestitao na premoćnoj pobjedi jer je u toj utrci bio sam.
Usput samo da kažem da mi Nešo sa svojim postovima narušava koncepciju jer me obično s problemima Ogulina preteče pa sam prisiljen improvizirati ne znajući kada će on izletjeti sa svojim „pregledom“ zbivanja. No, i u tomu ima čara pa sam ga danas iskoristio da nastavim nešto o simbiozi vlasti i građana. Građani u demokraciji svojega društva sudjeluju jedan dan u četiri godine (bljuvotine u kampanji ne slušaju).
Kada izaberu vlast, ova čini što ju je volja, odnosno ne čini ništa što je u interesu građana, već samo što je u interesu njih osobno i u interesu raznih interesnih skupina. Birači više ne mogu sudjelovati u demokratskim procesima svoje jedinice samouprave jer srušiti vlast po našim zakonima je nemoguće. Vidjeli ste i bahatost zagrebačkog gradonačelnika kada je gostovao na HRT-a u emisiji Nedjeljom u 2, kada je rekao da što on ima pitati građane; oni su ga izabrali na četiri godine i on radi što hoće. Dobro, on je sada pao u nemilost Gradskoga vijeća, ali ogulinski gradonačelnici nikada nisu bili u političkoj kohabitaciji s Gradskim vijećem, ali jesu sa svojim biračima. Kohabitacija, naime, ne znači samo politička suradnja suprotnosti, već i spolni odnos!
Mišljenja sam, nažalost, da ponašanja gradonačelnikâ Ogulina, znači ne samo ovoga, graniče s kaznenom odgovornošću zbog toga što su oštetili građane svoje jedinice lokalne samouprave do te mjere da od Ogulina u smislu Grada, kao jedinice lokalne samouprave, i grada kao urbanog naselja, nije ostalo ništa!. Gradska uprava ima; ili nekompetentne ljude, ili poltrone. Ni oporba nije dala očekivani doprinos razvoju Grada jer nije bila uporna u onim pitanjima koja Ogulinu daju obilježje grada i njegovim građanima gradski standard.
Najnovija potvrda gubitka svojstva grada je u informaciji da Ogulin ostaje i bez građevinskog inspektora. Nema Ogulin više inspektora poljoprivrede, nema tržišnog inspektora. Ogulin nema Općinsko državno odvjetništvo, nema prekršajnog suca, Informacijski sustav 112, Ogulin nema HOC-a Bjelolasicu. Ogulin više nema ni Opću bolnicu jer to što je ostalo od bolnice treba hitno zatvoriti i dekontaminirati. Doktori su živi otrovi po međuljudskim odnosima i odgovornosti, a po bolničkom prostoru razmilili su se svakovrsni virusi da mora i zdrav čovjek oboljeti, a bolestan pobjeći. Bolnici koja djeluje od 1848. godine današnjih se dana nazire odumiranje i po svoj prilici prenamjena u neku gerijatrijsku ustanovu. O industriji i poslovnoj zoni Ogulina nema smisla trošiti slova.
Sve je to naša ogulinska vlast na čelu s gradonačelnicima mirno promatrala i nadalje promatra, bez grižnje savjesti, bez kompleksa i bez ikakvih posljedica. Ako su išta učinili za Ogulin, to je da su ga upropastili. Nitko od građana nema toliko energije ponavljati iste loše stvari, koliko vlast ima smisla to slušati bez ikakve reakcije!

nedjelja, 22.04.2012.

ILUZIJA ILI DELUZIJA O KAPITALIZMU

Richard Dawkins jedan je od troje vodećih svjetskih intelektualaca (uz Umberta Eca i Noama Chomskog), a kako je nepopravljivi ateist veliki kršćanski vjernici u njemu su našli utjelovljenog sotonu! Dawkins je šef Katedre za javno razumijevanje znanosti na oksfordskom sveučilištu i dobio mnogobrojne nagrade i priznanja kao intelektualac od britanskih i međunarodnih institucija. Čitajući njegovu knjigu Iluzija o bogu u prijevodu Žarka Vodinelića, koja u originalu glasi THE GOD DELUSION nije mi jasno da li su iluzija i deluzija istoznačnice?
Pokušajte pronaći bilo koju knjigu Richarda Dawkinsa bez obzira na svjetonazor; ako ste ateist učvrstit ćete svoje uvjerenje, a ako ste vjernik imat ćete interesantno štivo kao što ateist ima u Bibliji kada čita kako vjernik pješice svladava morsku površinu, recimo.
Čitam tako da je deluzija bolesno vjerovanje u nešto što nije istinito i nije podložno zdravom razumu, a da je iluzija krivo percipirana pojava koja zbunjuje. A onda postoji i aluzija kao izreka ili slika kojom se posredno upozorava na nešto što se neposredno ne spominje. Pripremajući se za ovaj post naišao sam na jednu karikaturu o iluziji; krava ima na zgradi dvoja vrata; lijeva i desna i po slobodnom izboru uđe na jedna. Na obja vrata, međutim, ulazi u isti hodnik koji vodi u klaonicu. To je za mene aluzija na hrvatskog radnika koji ima iluziju da na slobodnom izboru može pokloniti povjerenje lijevoj ili desnoj opcijii koja će ga uvesti u kapitalizam kao društveni poredak blagostanja, a ne da je kapitalizam deluzija o tom stanju!
Kako je do pred dvadesetak godina jedan dio svijeta morao živjeti u socijalizmu i tražio je izlaz iz njega misleći da ga čeka nešto bolje, tako danas gotovo cijeli svijet dahće pod imperijalističkom čizmom globalnog kapitalizma velikih sila. Globalizam je pronašao eldorado u zemljama bivšega socijalizma, pokorio ih je jer su korupirane vlasti tih zemalja u svom interesu, a ne u interesu naroda, pale u vazalski odnos, izgubile samostalnost, suverenost i dostojanstvo. Hrvatska država pala je u potpunosti zahvaljujući vlasti HDZ-a koji je u dvadeset godina organizirao jedno specifično društveno uređenje koje pred sobom ruši sve ono što je nije srušio imperijalist. Ignorirajući radnika.
U Dawkinsonovim knjigama možete pronaći crtice kako je svjetska kultura doživjela veliko zlo u monoteizmu. Iz jednog barbarskog teksta iz brončanog doba poznatog kao Stari zavjet razvile su se tri protuljudske religije: judaizam, kršćanstvo i islam. Bog je Svemogući Otac iz čega proizlazi mržnja prema ženama već 2.000 godina. Da se Bog ne bi umorio kršćanstvo je stvorilo i Sina i Duha svetoga, te više od pet hiljada svetaca, a onda se sjetilo i Djevice Marije i to; Fatimske, Lurdske, Međugorske, Meka ili Tvrda srca, od Cukra, od Mirisnog znoja i, svima se njma moramo moliti da nam bude bolje. I davati lemozinu preko posrednika, ravnatelja ogulinske Prve osnovne škole.
Nešto se slično dešavalo i s hrvatskim Ocem Domovine. U početku je bio jedino on, pa je proširio pravo na pljačku tajkunima, ministrima, županima, načelnicima i na kraju čitavom članstvu HDZ-a. Zato danas imamo jedinstvene procese u svijetu da se zbog organiziranog kriminala sudi ne samo bivšem premijeru, već i jednoj, do sada vladajućoj, stranci – Hrvatskoj demokratskoj zajednici! Sramota za hrvatsku državu, sramota za hrvatski narod. Ali HDZ se neće povući zbog srama, jer oni nemaju srama, kako bi rekao pokojni Vlado Gotovac.
U moralnoj, materijalnoj i socijalnoj bijedi mi se tobože borimo ući u EU i neki dan se naših dvanaest veličanstvenih pojavilo u Bruxellesu kako bi zastupali interese hrvatskog naroda i prije pristupa u Uniju. Svi se prave da su oduševljeni; od europskih licemjera do našega cirkusanta Bore Grubišića. Sve mi se čini da je on mislio da nije u Europi, već na Saboru u Guči. Dok hrvatskim ulicama u četveroredu nastupa armija od 21% nezaposlenih radno sposobnih, poslodavci deset mjeseci ne plaćaju zaposlene radnike, a doprinose državi već godinama. Sindikat ne talasa i to prati kao da su radnici svinjske polovice.
Petnaest godina mi se guramo u neke europske i svjetske asocijacije koje nas ne žele jer su nas pročitali. Mi nismo sazrijeli za Europu, mi smo teritorijalno i po mentalitetu na granici Balkana, ali nam direktno to ne žele reći, nego traže dlaku u jajetu; te ukidanje ZERP-a, isporuka Gotovine, reforme razmišljanja, ostavka premijera, uništenje brodogradilišta pa je dobro došla misao desetljeća: DOK NAM JE PREDSJEDNIK BIO BRAVAR, SVA SU NAM VRATA BILA OTVORENA!
A da nismo pogazili sve moralne kriterije, da u domovini radimo kao što radimo u svijetu, da poštujemo zakone, a ne donosimo nove bezrazložne, i da po postojećim zakonima naplaćujemo porez živjeli bismo u blagostanju. Europa bi nas zvala. Ne bi se trebali gurati u nju - spuštenih gaća.
Tko to još ima Jadransko i Panonsko more, brdsko-planinske predjele, Plitvice, Kumrovec i Veliko Trgovišće? A tek Remetinec!

nedjelja, 15.04.2012.

DEFETISTI PODRIVAJU NADU SRETNOGA NARODA

Taman kada se hrvatsko društvo svrstalo na visoko peto mjesto po sretnosti stanovništva prema nekim svetskim anketama, defetisti Hrvatsku vraćaju natrag. Po jednoj od anketa Hrvatski živalj po osjećaju opće sreće nalazi se odmah iza skandinavskih zemalja, svakako ispred Srbije i Bosne i Hercegovine, pa i Grčke, dok pred desetak dana naš ekonomski analitičar Ivo Jakovljević nije napisao da se Hrvatska neće izvući iz krize narednih desetak godina! Pa je li on normalan, a potpredsjednik Vlade, onaj Čačić, čini mi se, kazuje da ako ekonomska krivulja od srpnja mjeseca ove godine ne poprimi uzlaznu putanju, ova je Vlada promašila „ceo fudbal“!?
Na tragu Ive Jakovljevića našao se i bivši ministar prometa koji je rekao da će trebati otpustiti 5.000 radnika u HŽ-u, jer ih je upravo toliko viška, ali izgleda i ministar Bauk koji predviđa za godinu dana razriješiti radnog odnosa 10.000 ljudi iz državne uprave, ili javnog sektora, tko će ga znati. Naravno da su ih nagazili; jedan je morao dati ostavku, a ni drugomu se ne pišu bajke. Prozvani su defetistima, jer je još uvijek uvjerenje da narod mora biti u zabludi. Njima nikako ne reći istinu, ako ju Vlada i zna. Jer nije imala vremena snimiti stanje u zadnje četiri godine kada je ležala čekajući izbore i preuzimanje vlasti. Sve se znalo već izdaleka, kao što se i sada zna da će tu vlast izgubiti na sljedećim izborima zbog izgubljenosti u vremenu i prostoru. Ukoliko narodu u međuvremenu ne vrate dostojanstvo. Da ga uvažavaju i govore mu istinu.
Ako bi na trenutak zaboravili Jakovljevića i naše ministre, pa čak i potpredsjednika Vlade, mogli bi utvrditi da bi hrvatski čovjek bio zadovoljan i sretan kada bi svi pljačkaši Hrvatske bili osuđeni oduzimanjem bogatstva kojega su stekli i da se poštivaju zakoni, posebno Zakon o radu, ma kakav on bio. On jamči posao i plaću za odrađeno. On jamči uplatu doprinosa od strane poslodavca. A to je dovoljno za sretan život. Onda bi se i Hrvatskom orila pjesma koja ne bi konkurirala za Euroviziju, ali bi bila melem za dušu kao što je nekada bilo kada smo svi radili.
Voditi sudske postupke ratnim i mirnodopskim profiterima koji su pljuvali u lice svomu narodu duže od dvadeset godina koliko su ih pljačkali, još je jedno poniženje za ovaj napaćeni narod. Jer ako možemo po hitnom postupku donijeti zakon koji odgovara vladajućim strankama, zašto ne bismo mogli donijeti u drugom čitanju i presudu lopovu. Pa neka se on žali i čeka u zatvoru novi postupak. Samo, opljačkano mora odmah vratiti jer je sve drugo uzaludno. Kada svi vrate opljačkano otvorit će se nova radna mjesta, a ne se zatvarati.
No, u ovom vučjem kapitalizmu, kako ga je nedavno netko nazvao, narod nikada neće doživjeti orgazam, osim ako se objesi. Liječnici kažu sa se pri vješenju to obavezno dogodi. Morao sam kupiti sarajevski Dnevni avaz („avaz“ je glas, vijest) u kojemu sam 31. ožujka ove godine pročitao crticu nešega ekonomista Guste Santinija prilikom protesta protiv kapitalizma u Zagrebu, Rijeci i Splitu, s posebnom težinom na Kamensko, Jadrankamen i Dalmacijavino. U toj crtici piše da još nije kasno i predlaže model radničkog dioničarstva! (u prijevodu - samoupravljanje). Nisam primijetio da je Santini ovo izrekao u hrvatskim novinama. Jer i podsjećanje na samoupravljanje je defetizam, zapravo bogohuljenje. Jer bog je Kapital. On je sigurno rekao, ali se nitko nije usudio napisati. Možda je to pokušao Denis Kuljiš, pa je nekidan dobio ozkaz od svoga Europapress Holdinga. Kada se uzme u obzir kako su SAD, Francuska, Njemačka, sanirali one parazite banke onda se lako može zaključiti da se socijalizam ne zatire, on je u latentnom stanju i jednoga dana će ponovno ozeleniti. Kapitalizam sigurno nije budućnost čovječanstva, ukoliko to čovječanstvo još ima neku šansu.
A onih 10.000 državnih službenika (danas su smanjili na 5.000) vjerojatno jesu višak, ali se traže na krivom mjestu. Nema viška u operativi, ako se tako mogu nazvati uredi u ispostavama Gradova. Višak službenika, i to s velikim plaćama, je u raznim nepotrebnim agencijama i ministarstvima. A dok Vlada na svakoj sjednici Sabora donosi i gomila nove zakone operativa i građani ih ne mogu pratiti i svladati u zadanom roku. Koliko zakona službenik mora pročitati i provesti, a koliko raznih nepotrebnih potvrda građanin dostaviti samo za jednu građevnu dozvolu ili provedbu etažiranja zgrade, to graniči sa zdravom pameću. Tu sigurno nema viška službenika, tu ih fali, a jedino stradavaju građani zbog kojih je osnovana i postoji državna uprava.
Vladi je valjda jasno da riba smrdi od glave. Ali ju treba početi čistiti odmah, da se sve to ne razvodni. I usput, jučer sam pročitao super maksimu; od don Grubišića: tvornice radnicima, a netko je dodao: Crkva vjernicima! Zar to nije ljudski?
Svim iskrenim pravoslavnim vjernicima naglašavam: Hristos vaskrse!

nedjelja, 08.04.2012.

NI ISUS NIJE SMIO GOVORITI ISTINU

Kada sam već pomislio da će nova, vlast zvana Kukuriku, uz svesrdnu pomoć predsjednika SNS-a iz Jasenka, krenuti od jedinog olimpijskog centra u hrvatskoj i smijeniti isluženog tramvajca s vodeće funkcije Bjelolasice, desilo se da taj direktor HOC-a smjenjuje ambiciozne mlade ljude sa zatečenog položaja samo zato što razmišljaju svojom glavom.
Kada sam pomislio da će Kukuriku koalicija utkati pojačanu nadu o povjerenju u pravnu državu, politiku i općenito društveni moral, ona je podlegla bahatosti članova Hrvatske narodne stranke koji tvrde da bez njih Hrvatska ne može izići iz krize. Nije se čuditi Čačiću, ali Vesni Pusić svakako. Umjesto energičnog rješavanja problema radnica Kamenskog, radnika Dione, Dine, Jadrankamena, Dalmacijavina i drugih, potpredsjednik vlade tvrdi da s time Vlada nema ništa jer su to privatna poduzeće(!?). Za 21% nezaposlenih hrvatskih građana i još 10-ak posto koji ne primaju plaću Vlada nema brige. To je strašno. Najavljeno smanjenje lokalnih i regionalnih jedinica ostalo je mrtvo slovo na papiru jer bi otpuštanjem službenika još više povećali nezaposlenost.
Novoj vlasti daleko je važnije da li će Marković, Mamić i Srebrić popljuvati svoja ogledala, da li će seljak prije povući traktore, a onda pregovarati, da li ću u birtiji pušiti ili neću (Stari grad ima dozvolu za pušenje, a ima 200 čm, inače je dozvoljeno do 50 čm) te da li će se legalizirati apartmanska naselja po cijeni tvornice namještaja, zgrade za uzgoj stoke ili obiteljske kuće u Ribarićima.
Ali ih ne brine ni to što su mnogi zastupnici otišli u penziju na jedan ili dva dana i nastavili s radom kao da se ništa nije desilo! Ako čovjek ode u penziju mora prekinuti radni odnos, ako ga ide nastaviti mora osnovati novi radni odnos. A zastupnik ne može osnovati novi radni odnos do sljedećih izbora!? Ne može se sada sjetiti jedan Jurlina, recimo, da nakon desetak godina nastavi sa zastupničkim mandatom jer ga onda nije dovršio iz tko zna kojih razloga. Nije mu se dalo spavati u klupi, već doma u trosjedu.
Ni Karlovačka županija nije imuna na takve preobrazbe. Poveo je DC-ovac(?) Željko Lipošćak na HOC-u Bjelolasica, nastavio SDP-ovac Bruno Kurelić, da bi dovršio HDZ-ov župan Ivan Vučić. Potpisao si je raskid radnog odnosa, umirovio se na jedan dan i onda si je napisao rješenje za novi radni odnos da bi dokrajčio svoj mandat župana, a da ga narod nije ponovno izabrao. Pitam ministre za umirovljenike i opću upravu je li to moguće i na temelju kojih zakona?
Da sam se ja mogao umiroviti u starom sistemu na jedan dan i nastavio raditi, danas bih imao mirovinu od 9.800 kn, veću nego neki ogulinski branitelji sa semafora.
Dobro, ako je već državna vlast zaboravila na svoj „Olimp center“ zašto je na njega zaboravila lokalna vlast. HOC je ipak na teritoriju Grada Ogulina. Ako mora naručivati česte izmjene detaljnog plana uređenja HOC-a za sumnjive interese i dvojbenu gospodarsku opravdanost, onda imaju pravo tražiti realizaciju i kontrolu poslovanja te institucije.
A što radi lokalna vlast? Možete slušati prijenose sa sjednica Gradskoga vijeća i zaključiti sami. Ako Hrvatski sabor djeluje kao kokošinjac, onda naše gradsko vijeće ocrtava žabokrečinu. Gradonačelnik i njegova tri zamjenika nemaju saznanja pa ni odgovore na nijedno oporbeno pitanje, a u birtaškim kuloarima čujem da je gradonačelnik na pitanje jednog starijeg građanina zašto ništa ne radi na standardu grada i njegovih građana lakonski odgovorio: Nemam s kim Sve u svemu, u eri ove globalizacije, odnosno imperijalizma bez puške, ulaskom u europske integracije maloj državi kakva je Hrvatska svejedno je koja ju vlast prati. Od Hrvatske nije ostalo ništa, od hrvatstva samo lažno busanje u prsa. Od radnika ostala je sjena, političari i poduzetnici prodane su duše. Predlažem da se opet uključimo u predavanja Davida Ikea koji iz duše i spoznaje govori o propasti svjetskog društva. Kada u Saboru, Vladi ili ministarstvu netko progovori istinu proglašavaju ga defetistom i isključuju iz javnosti.

No, ni Isusu nije bilo lakše. I on je širio istinu pa je stradao.
Stoga istinskim vjernicima katoličke provenijencije želim blagoslovljene uskrsne blagdane!

nedjelja, 01.04.2012.

ŠTO SE SVE MOŽE U OVOJ DRŽAVI

Danas, 1. aprila 2012. godine je u novoj gradskoj vijećnici točno u podne započela izvanredna sjednica Gradskoga vijeća Ogulina. Nije greška, ako ste mislili, što se održava nedjeljom. Već nekoliko puta se sjednice održavaju u poslijepodnevnim satima jer je, kažu vijećnici, teško te sjednice, posebno aktualni sat, pratiti natašte. Dobijete mučninu i grčeve u želucu, a nemate što istresti u nove kanalizacijske kolektore postavljene s kontrapadom.
Na današnjoj sjednici bila je samo jedna točka dnevnog reda: Izvještaj o radu lovačkog društva Srnjak iz Zagorja za proteklu godinu. Izvještaj je podnio predsjednik Drušva. Otvarajući sjednicu predsjednik Gradskoga vijeća obznanio je ugodno iznenađenje da sjednici nazoči i aktualni župan naše županije kao gost – gost urednik, moglo bi se reći. Već na prvi pogled moglo se primijetiti da je župan pomalo iscrpljen, ali i utučen što nema vremena više boraviti u svojoj bazi koja ga je lansirala u višu politiku. Njemu, kao pravom lokalpatriotu, ipak je najljepše u svomu jatu.
Osnovica izvještaja predsjednika lovačkog društva odnosila se na nerazumljive prigovore stanovništva naselja Ribarića i Dujmića na obalama jezera Sabljaci, da se preko zimske sezone vrši izlov divljih pataka na jezeru kojega one napuče u jesen, da bi u proljeće odselile na sjever. Patkama je u genima upisano da su ptice selice samo nisu kao lastavice i rode. Dok rode i lastavice sele u jesen na jug, a vraćaju se u proljeće, dotle patke sele u proljeće, a vraćaju se krajem jeseni. I to sa sjevera! Predsjednik kaže da je to najočitija zamjena teza, a podržali su ga gradonačelnik i župan jer su mislili da on govori o politici. I to samo zamjena teza onih pataka koje su izbjegle lovački genocid.
Međutim, zamjenik gradonačelnika koji je magistrirao iz područja „Pojava pataka na jezeru Sabljaci“ utvrdio je nešto revolucionarno. Naime, on je uspio dokazati da su patke na jezero došle greškom Ribičkog društva koje je umjesto riblje ikre amura i kostolobika ubrizgao u jezero oplođenu ikru divljih pataka iz Litve. Kako te patke ne pasu travu po dnu jezera nego se hrane obalnom biljnom hranom i ribama, to ribičima ne paše. Zato su dogovorili s lovcima da oni, u vrijeme lovostaja na kopnenu divljač, pobiju tu gamad, te štetočine u letu. Zato Lovačko društvo organizira povremeno ubijanje pataka u po' bijela dana na jezerskom akvatoriju bez obzira što Zakon o lovstvu zabranjuje pucanje na udaljenosti manjoj od tristo metara od stambenih i gospodarskih zgrada.
Kako lovci ne nose kopije katastarskih planova za snalaženje u prostoru, već samo pušku i nagon za ubijanje, ne znaju na kojoj su udaljenosti od, ne samo kuće, već i ceste kojom se gibaju školska djeca i ostali smrtnici,to nisu svjesni da prestravljena djeca moraju ići u školu preko livade kako bi izbjegli sačmu. Sačma nažalost pada i po krovovima, žaluzinama i garažama Ribarića i Dujmića, našto se vlasnici neopravdano žale. Zašto neopravdano? Pa evo, u izvještaju predsjednika Srnjaka stoji kako se on čudi nekim ljudima iz Dujmića koji za sveopće pucnjave izlazi iz kuće i prebrojavaju lovce. Tako je taj jedan, kaže, zapazio i samoga župana kako sjedi ispred svoje kuće u lovačkom odijelu sa šeširom na kojemu se vijore dva pera patka kapitalca kojega je uspio skinuti u ranim jutarnjim satima kada su i jedan i drugi još bili sneni. Ako župan može promatrati lovce, i sam ubijati patke (muške), zašto ostatak članova ne bi moglo skidati patke (ženske). A djeca? Nek ne idu u školu taj dan.
Predsjednik lovaca razmišlja da se djeci kupe kacige i pancir košulje, dapače da i županu, gradonačelniku i njegovim zamjenicima kupe pancirke, našto su mu ovi uzvratili da za to nema potrebe jer njihovu kožu ne može probit ni pravi metak, a gdje će sačma?
Na kraju je predsjednik svih zagorskih lovaca iznio zanimljiv prijedlog; da se u jezero baci ikra divljeg praseta, a kako prase ne leti to će gađati nisko i neće pogoditi žaluzine onoga Bugarina u Dujmićima. Taj Bugarin je rekao da će uzvratiti po lovcima sljedeći put. Dobro, nema on pušku jer ju nije ni namjeravao zadužiti, ali kad Bugarin zapuca ne može preživjeti ni kralj Aleksandar.
Prvi se za raspravu prijavio gost urednik župan koji je bio oduševljen izvještajem lovačkog lidera i dao siže svojega puta po Litvi prošloga tjedna. Nakon Polače, Mađarske, Njemačke, Kanade, Amerike i Danske, uputio se u Litvu. Litvu nije izabrao napamet jer ove patke s jezera Sabljaci, koje prežive do proljeća, odlete baš u Litvu na sjever Europe s ugrađenim čipovima koji otkrivaju Litvancima tajnu kako se na Sabljacima organiziraju veslačke regate, a Litvanci patkama ugrađuju povratne tajne čipove kako se u skijaškim centrima na minus 15 stupnjeva blokira skijanje za cijelu sezonu. A županu kao predsjedniku NO HOC-a Bjelolasice,doživjeli ste, ta blokada uspjeva već desetak godina!

nedjelja, 25.03.2012.

SELJAČKA BUNA NAKON 439 GODINA

Najgore što vam se može dogoditi je da sanjate kako ste budni! Meni to možda i nije bilo tako tragično koliko je bilo kobno za one poljoprivrednike koji se bave uzgojem muznih krava ili mliječnih, a pratili su seljačku bunu ili sudjelovali u njoj veljače mjeseca ove godine. Njima zapravo i nije bilo jasno da li sanjaju ili je to java. U svakom su slučaju najebali. Evo tako sam i ja jednoga dana sanjao da sam se probudio na farmi jednoga svog prijatelja u sjeniku na šajeru. Probudio me je tulenje njegova bika koje je odavalo nekakav erotski prizvuk. Bik je u posebnoj prostoriji do muznih krava, ali profinjen njegov njuh prepoznaje erotske signale krave koja povađa. Farmer, naravno ne može nanjušiti takvu kravu da bi pozvao veterinara da ju oplodi pa pušta bika u odvojenu prostoriju za krave kojih je oko šezdeset u dva reda (uz dvadeset teladi ženskoga roda) pa bik prošeće sa stražnje strane krava i nepogrešivo detektira upravo onu koja povađa. Nakon umjetne oplodnje farmer obavezno pripušta kravu biku (rasnom, naravno) kako bi ova izvršila preljub u prirodnom okruženju i s prirodnim partnerom. Nisam imao priliku prisustvovati samom činu, ali farmer tvrdi da je bik toliko verziran da mu ne treba pomagati, a krava, kaže on, ima takav sjaj u očima kao žena pri snošaju u vrijeme ovulacije! Otkada je nabavio bika, farmer uvjerava, da krave imaju mir prilikom trudnoće! Pri umjetnoj oplodnji krava ima tužne oči kao da će pobaciti. Oduvijek sam bio protiv bilo kakve umjetne oplodnje jer je to sigurno protiv prirodnog interesa životinje i tu bi Društvo za zaštitu životinja imalo što raditi.
Sljedeći segment moje budnosti u snu bila je spoznaja da farmer ima oko 80 grla krava u tri kategorije; muzne krave koje dnevno daju 1.000 litara mlijeka, steone krave oplođene po maločas opisana dva kriterija i, mlade junice koje tek sazrijevaju. Mlijeko svaki drugi dan odvaža otkupljivač mlijeka. Da bi održao kvalitetu i kvantitetu mlijeka krave moraju biti mužene dva puta dnevno i moraju imati određeni standard. Za održavanje kondicije i standarda farmer sa suprugom boravi u staji od 5,00 do 10,00 sati ujutro i od 17,00 do 20,00 popodne.
U zakupu ima na području triju općina oko 80 hektara oranica na kojima sije pšenicu, ječam, kukuruz i sadi krumpir, a s livada kosi travu i djetelinu u većoj količini nego mu je potrebno za blago. Sve to obavlja, uglavnom, sa svojom mehanizacijom. Mada je htio graditi farmu izvan naselja, nijedan mu prostorni plan uređenja to nije dozvolio jer se mora odmaknuti od granice građevinske zone toliko da ne može smjestiti sve potrebne zgrade. Zato je kupio gotovu farmu s kreditom koji mu prema ugovoru otplaćuje otkupljivač mlijeka, ali i vezao da svu potrebnu hranu u zrnu i brašnu kupuje preko njega, bez obzira što mu dio hrane nije povoljne kvalitete pa ju mora mijenjati u domaćim trgovinama.
Pred godinu dana kupio je preko prekupca 25 muznih krava iz Njemačke. Dvanaest krava mu je uginulo. Kada je tražio odštetu od posrednika i njemačke firme, iz Njemačke su javili da će namiriti troškova kada im veterinar dostavi dokumentaciju bolesti i način liječenja. Veterinar je odbio dati očitovanje jer se bojao platiti štetu ne znajući da li je uopće dijagnosticirao bolest!? Farmer je popušio i - odšutio.
Kada se u veljači pojavio prosvjed mljekara našemu je farmeru otkupljivač obustavio odvoz mlijeka, ali ga upozorio telefonom da se ne petlja u prosvjed jer bi mogao imati neželjene posljedice. Kako je farmer usko vezan s otkupljivačem, prestrašio se i –odšutio.
Dnevne novine „24 sata“ objavile su članak o našem farmeru s fotografijom na kojoj jedan čovjek toči susjedima mlijeko iz spremnika i tako protestira protiv vladine politike i pojeftinjenja mlijeka u otkupu, odmah je bio upozoren od svojega otkupljivača. Nijedan novinar nije bio kod njega, a na fotografiji nije bio on! Toliko o našem novinarstvu. usput. Kada sam ga nagovarao da tuži novinara koji je to izmislio, farmer mi je rekao da se boji i – odšutio!
U razgovoru s njim saznao sam da je htio kupiti dvadesetak krava u zapadnoj Slavoniji. Otišao ih je vidjeti i shvatio da su na rubu života. Bile su kost i koža. Ta farma pod kontrolom je našega boksača Željka Mavrovića koji se trudi proizvesti zdravu hranu. Evo što se radi s kravama; prijavi se stado krava i na njihov broj dobiva se u jeftin zakup velika površina poljoprivrednog zemljišta. Na to zemljište u svrhu proizvodnje hrane dobiva se poticaj. Zemljište zaraste u drač, krave pocrkaju, a korisnik poticaja kupuje nekretnine i pokretnine. Nitko ih ne kontrolira!?
Zato je Vlada u pravu da poticaje treba davati samo provjerenim proizvođačima, ali nije u pravu kada ne želi razgovarati s prosvjednicima, već preko medija postavljaju uvjete. I s pravom se postavlja pitanje zašto su se prosvjednici tako naglo povukli?
Tu su ministar i premijer dreku dali pljusku.

nedjelja, 18.03.2012.

BEATIFIKACIJA OGULINSKE VLASTI

Za beatifikaciju blago preminulog kardinala Franje Kuharića potrebno je pronaći dokaz da je učinio barem jedno čudo?! Sada su na potezu vjernici koji će pokušati svjedočiti za nekakvo takvo čudo kada već nije dovoljno čudo što je desetak godina surađivao s Franjom Tuđmanom?
Ako Vatikan ne bude zadovoljan pruženim dokazima u vezi kardinala Kuharića moglo bi se za beatifikaciju kardinalu Bozaniću predložiti cijelu garnituru ogulinskih političara. Oni su napravili čudo što su birani u vlast kontinuitetom punih dvadeset godina, a upropaštavali Ogulin. Ma ne samo jedno čudo, oni su činili čudesa; od prekapanja ulica za svaki podzemni kabel posebno (nakon svakog asfaltiranja), oni su u centru grada izradili fasade starih kuća koje su otpadale odmah drugu godinu, izgradili su jedinstvenu tenisku dvoranu sa središnjim stupom, ali bez gledališta, utopili su tridesetak milijuna kuna u tzv. poduzetničku zonu u kojoj ni jedan poduzetnik nije napravio ni jednu zgradu i nije zaposlen ni jedan radnik, ako izuzmemo direktora te zone, njegove pobočnice i pobočnika. Nisu za čudo napravili zaštitu od poplava rijeke Dobre, ali su učinili čudo od gradskog parka – izvršili ekocid jednog od najljepših parkova malih gradova i još uvijek se hvale kako je to u redu! Napravili su novi „park“ u kojega su posadili rasvjetna tijela i po kojemu se ne smije hodati!? Upravo sada počima sezona gradonačelnika koji s večera uživa u tom parku s cigaretom u ustima i bacanju opušaka, a nekoliko kerovođa sa svojim psima gnoje natopljenu travu.
Oni, ne samo da stvaraju čuda, oni se čudno i ponašaju. Oni tvrde da HOC Bjelolasica nije njihov, već državni problem, oni ne brinu što je HOC nestao na požarištu centralnog objekta, što nema potrebnih atesta za korištenje žičare već dvije godine.
Nije li čudo da ova vlast već dvadeset godina ima podršku većine građana članova i simpatizera HDZ-a, ova vlast ima podršku i HSS-a, HSP-a, ali i sigurnu potporu SDSS-a i SNS-a. Dobro, ovo SNS sa vam podvalio. Od toga članstva na području Grada Ogulina jedino je njen predsjednik, i to na razini Hrvatske!
Od svih tih čudesa koje stvara ogulinska vlast (nisu ni druge imuna na ta čudesa) ne mogu se izuzeti ni njihovi strateški potezi po pitanju prostornih planova. Upravo vam guraju na um sumnje kako su prostorni, urbanistički i detaljni planovi Grada i njegovih dijelova namješteni projektantima urbanistima, da bi imali kontinuirani posao u Ogulinu. Na zadnjoj sjednici Gradskoga vijeća mogli ste čuti da je već donesena odluka Grada da se ide na treću izmjenu Detaljnog urbanističkog plana HOC-a Bjelolasice u Jasenku radi izgorenog centralnog objekta. Umjesto takve građevine koja može biti obnovljena bez izmjene plana i nove građevne dozvole, Detaljni urbanistički plan predviđa gradnju nekakvog hotela, a postojeći krevetni kapaciteti nisu iskorišteni. Očito se radi o privatnoj inicijativi na račun olimpijskog centra.
Na zadnjoj sjednici Gradskoga vijeća mogli ste uočiti da je izglasana odluka da se pristupi izradi urbanističkog plana uređenja naselja Jasenak! Zamislite ovo; nakon izgorenog centralnog objekta, nakon prisilnog moratorija skijanja na Bjelolasici, totalne apstinencije gradnje i prometa nekretnina u Jasenku, Grad Ogulin ide na izradu UPU-a za Jasenak (to je plan višeg reda od Prostornog) i DPU-a za HOC!? Nije li to čudo ljudskog mentalnog sklopa, čudo dovoljno za beatifikaciju vlasti još za života njenih glavodržitelja.
Čuda su se na sjednici Vijeća događala i dalje. Izvještaj o rezultatima Poduzetničke zone trajao vječno, k'o korizma, srećom uz smetnje na ROG-u, ali su to svi skrušeno slušali osim čelnika SDP-a. Taj izvještaj trebao je biti najkraća točka dnevnog reda Sjednice. Trebala je glasiti: „Poštovani vijećnici, ja, direktor Poslovne zone, po ovoj točki izjavljujem; nemam što za reći i dajem neopozivu ostavku. Poslovna zona promašen je projekt vlasti Grada Ogulina i mene, naravno.“
A aktualni sat koji nije održan od rujna prošle godine bio je šlag na torti. Gradonačelnik i njegovi zamjenici ne znaju imena desetak sportskih trenera s određenim nagradama, ne znaju da se u kanjonu Dobre pale tone autoguma, ne znaju tko pušta fekalije u Đulu, ne znaju tko to gradi po Ogulinu, ali gradonačelnik umije lagati da je natječaj za pet radnih mjesta u novoj, ne narodnoj, već gradskoj, knjižnici odrađen od kompetentnih osoba i, kako je uvjet za diplomiranog knjižničara da ne smije imati radnog iskustva, već da mora biti vježbenik, napredak u stvaranju zdravog društva.
Za ugašene svjećice na torti pobrinula se oporba. Šef SDP-a koji je avanzirao u egzistencijalnom smislu zahvaljujući novoj vlasti, napustio je sjednicu prije aktualnog sata, a nakon toga trebala je kompletna oporba napustiti sjednicu da sruše kvorum kako se ne bi mogle donijeti neke loše odluke u nastavku. Naravno, nezavisni vijećnici opstruiraju takav dogovor jer na to imaju pravo, a kvorum je opstao!
A glavnoj oporbenoj stranci ostaje otvoreno pitanje; kako ćete srušiti vlast, kada niste u stanju srušiti jedan krhki kvorum?

nedjelja, 11.03.2012.

BITI SRETAN JE STVAR IZBORA, A NE SUDBINE

Ako bi muškarac mrzio ženski rod to je siguran znak da treba pohoditi liječnika! Ako ne bi ulazili u pedofilske probleme koji su danas pretjerano potencirani, onda svaka punoljetna ženska osoba je lijepa onoliko koliko je sretna. Znači; sretna osoba ne može biti ružna, a nikako ako je žena.
A biti sretan nije stvar sudbine, to je stvar izbora! Prenosim vam jednu maksimu koju je izrekao Dalai Lama koji je „isprovociran“ pitanjem koja je vjera najbolja izjavio staloženo da je to ona vjera koja te najviše približava Bogu. To je ona koja te čini boljom osobom.
To ga je za jednim okruglim stolom zapitao jedan katolički svećenik i ostao iznenađen, ali i posramljen, po njegovom osobnom priznanju. Veliki Dalai Lama nije preferirao svoju vjeru, već onu koja te čini boljom osobom. A bolja osoba može biti i vjernik i agnostik i ateist ako živi po obrascu da neme veće vjere od istine!
Neće mi zamjeriti veliki Dalai Lama što se koristim njegovim mislima u tjednu kojega smo posvetili, ili kojega smo htjeli posvetiti ženi koja je kroz čitavu povijest čovječanstva bila ponižavana i „građanka“ drugoga reda. U povijesti se išlo tako daleko da je i vlastita supruga mogla stupiti u intimne odnose s mužem samo onda kada je to bilo po volji muža. On je mogao konzumirati usluge i drugih žena, ali njegova ne!? Zato je prostitucija i nazvana najstarijim zanatom na svijetu i za taj zanat su krive žene, a nikako muškarci.
Ne znam kako u drugim vjerama, ali u katoličkoj je i samo križanje „U ime oca, sina i duha svetoga“ izostavljena žena. Žena koja je devet mjeseci nosila i sretno rodila bogočovjeka. Zato kroz dvadeset stoljeća moderne povijesti nije čudno da je sazorio pokret žena koje su nosile teret radnog vremena i teret brige o obitelji. Moglo bi se reći da je dobar dio ženskoga roda vodio dvostruki život; jedan egzistencijalni i drugi obiteljski. I svi su morali biti zadovoljni.
Naročito žene; njih je tješila crkva svojim uvjeravanjem da su one stvorene za rađanje i odgajanje djece ne odlučujući ni o čemu drugom. Mogle su i raditi u tekstilnoj industriji i poljoprivredi ako im je muž poginuo u rudniku ugljena, bakra ili zlata, ali su radile za crkavicu nedostojnu žene, a kamo li i njene djece.
I tako kroz stoljeća vjerske i svjetovne zatucanosti žena je ipak dolazila k sebi. Tako joj je Nikola Tesla rasvijetlio put, Graham Bell uspostavio trač vezu i širila se ideja da bi i žena mogla raspolagati ne samo svojim tijelom, već i svojim duhom za razliku od Duha svetoga. Sazrijevala je ideja o njenoj ravnopravnosti s tim muškim dijelom čovječanstva. Zahvaljujući intelektu i hrabrosti Clare Zetkin i Rose Luxemburg ženski međunarodni pokret došao je do ozbiljnih rezultata i 1909. godine proglasile su 8. mart – međunarodnim Danom žena!!!
Nisu samo Clara Zetkin i Rosa Luxemburg bile heroine u povijesti, kod nas se pojavila Ankica Lepej i Vesna Balenović nudeći istinu u zamjenu za korupciju, ali su stradale od tadašnje vlasti i nikada neće biti rehabilitirane. Takva je sudbina heroina, uvijek ostaju nezaštićene. Barem ovdje kod nas. Ali kod nas su na površinu isplivale i one kojima se baš ne možemo ponositi. Bivša premijerka nije smjela ni zalutati u politiku, a druga za koju sam ja glasao na predsjedničkim izborima pred dvije godine, današnja ministrica vanjskih poslova, toliko je pred mjesec dana upropastila svoj imidž da joj nikada više ne bih dao svoj glas, ma koliko on vrijedio. S reputacijom osobe nacionalne savjesti koja je jedina na glas u Saboru rekla kako je naša vojska ratovala u Bosni i Hercegovini, prodala se za jednog Ferenčaka rekavši za tog lopova da i nije ništa nemoralno birati ga za predsjednika NO u JANAF-u! Nisko. No, nemojte misliti da ih promatram po istom kriteriju ljudskosti, samo nikako neću dati svoj glas ni jednoj.
No, u svakom slučaju, s malim zakašnjenjem, čestitam svim ženama 8. mart - svjetski Dan žena!

<	svibanj, 2012
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv