Maksova maksimala

nedjelja, 22.01.2012.

TITLOVANJE TITLOVA

Neki idiot ili šaljivđija poslao je žalbu Vijeću za elektroničke medije da se RTL ne pridržava članka 4. Zakona o tim medijima po kojem su dužni objavljivati program na hrvatskom jeziku i latiničkom pismu. Razlog je što RTL nije titlovao (zamislitite hrvatski; titlovao) srpski serijal Tesna koža, nego je valjda taj gledatelj morao platiti prevoditelja ako je htio razumijeti što nam to Srbi u tom serijalu poručuju. Trebao je gledati taj serijal kada se prikazivao premijerno prije 1990. kada je još razumio i srpsku varijantu jezika kojim se služe, govore i razumiju Hrvati, Srbi, Bosanci i Crnogorci.
No, taj šaljivđija je postigao što je htio. Zaintrigirao je Vijeće za elektroničke medije koji su bez primjedbi preuzeli Zakon i sada će ovom žalbom opteretiti Vladu, koja je već pod kušnjom što s predsjedničkom mirovinom, kako osigurati nastupe euroskeptika Željka Sačića, Dražena Keleminca i drugih, što će s Đurđom Šušak, a svakako kontinuirano brinuti i o stanju trudnoće Severine Vučković. O stanju Keruma, njegove Seke i Miroslava Tuđmana brine Jaca.
Ako smo godine 2000. promjenu vlasti dočekali kao spasiteljicu još jednog nenarodnog režima, proživjeli smo ju kao labuđi pjev jedne generacije socijaldemokrata koja nije učinila mnogo od onoga što je obećavala u predizbornoj kampanji. Dobro je napravila što je probila blokadu Hrvatske od Europe i svijeta i što je eliminirala nelikvidnost, ali je zatajila što od nekoga straha nije promijenila garnituru korumpiranih ljudi u državnim strukturama i državnim poduzećima, što nije procesuirala pljačkaše narodne imovine u pretvorbi i privatizaciji, što je brzopleto donijela neku deklaraciju o Domovinskom ratu i što se morala baviti s koalicijskim partnerom i njegovim bolesnim čelnikom. Desnica je tada, istinabog, bila puno snažnija i bilo ju je teško zanemariti. To je donekle rehabilitiralo vladavinu tadašnje koalicijske Vlade, ali nije zadovoljila većinu glasača pa je tako i brzo razriješena briga.
Danas, desetak godina kasnije, stanje je sasvim drugačije i ova se Kukuriku koalicija ne može izvući na teška vremena u političkom smislu. Teška vremena su u gospodarskom smislu zahvaljujući općem stanju u svijetu i posebno nekompetenciji i korumpiranosti vlasti zadnjih osam godina. Ova vlast rješena je brige o ulasku Hrvatske u Europsku uniju upravo na današnji dan i nema opravdanja da zbog ulaska u EU moraju popuštati lopovima, korumpiranima i nacionalistima.
Sada se može komotno okrenuti unutarnjim problemima i organizirati jedno civilizirano društvo znanja, rada i morala. Rezultate na planu standarda neće onda biti iluzorno očekivati. A očekujemo da ova vlast krene od ustrojstva države po pitanju općina, gradova, kao jedinica lokalne samouprave, i županija. Te prkobrojne institucije su legla nerada, nekompetencije, opstrukcije i korupcije. Dakle svega onoga čega se moramo riješiti da bi oslobodili prostor za stvaranje zdravoga društva i bijega iz krize.
Nadamo se da će ova vlast imati vremena i volje riješiti vječitog gubitnika na račun poreznih obveznika, Hrvatske željeznice, i da će konačno krenuti nizinska pruga o kojoj se govorilo još u onomu mraku, doduše Kupskom dolinom, ali ipak. Imat će ova vlast vremena uhvatiti se u koštac s Hrvatskim vodama, jednom samozatajnom institucijom s ogromnim sredstvima za koja nitko ne zna kako se troše, i da se provede program obrane od poplava i sustav navodnjavanja. Sustav navodnjavanja, kažu, zadovoljava potrebe iz 19. stoljeća.
Ukoliko se vlast bude bavila i iscrpljivala na želbe ovakvih šaljivđija s početka ovoga posta, ukoliko ih mediji budu prozivali i opterećivali beznačajnim sitnicama izgubit će energiju i orjentaciju za ono za što je izabrana. A ovima koji ne razumiju srpsku varijantu jednoga policentričnog jezika preporučam da pročitaju djelo Snježane Kordić, žene koja je magistrirala i doktorirala kroatistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i petnaestgodišnjim radom na sveučilištima u Bochunu, Münsteru, Berlinu i Frankfurtu napisala mnogo lingvističkih radova. Napisala je i knjigu koju preporučam; „Jezik i nacionalizam“ kao jednu od rijetkih uradaka kod nas u slobodnoj prodaji koji kazuje o instrumentalizaciji jezika za nacionalističke ciljeve, kako se falsificira prošlost i izgrađuju mitovi koji podupiru ideološki poželjnu sliku stvarnosti.
Ako pažljivo pročitamo ovo prilično teško štivo, puno ćemo naučiti i poželjeti da ovakva literatura bude udžbenik srednjih škola kako bi pokušali izbjeći ideološku sliku stvarnosti, a time izbjeći nacionalističke ideje koje dovode do konstrukcije identiteta, mržnje i ratova.
Ovu smo vlast izabrali da pokuša izbjeći ovakve zamke i da ovo društvo dovede do stupnja življenja dostojnog čovjeka, bez obzira bio on vjernik, agnostik ili ateist.

nedjelja, 15.01.2012.

REFERENDUM O ULASKU U EUROPSKU UNIJU (2)

Taj Igor Mandić je jedan stari konj koji je toliko drzak da izjavi istinu koju se nitko ne usudi reći. Neće potegnuti nikakve posljedice jer se ne boji. Svi se mi drugi bojimo!
Evo što je on izvalio na sam pravoslavni Božić 2012. godine kada je upitan koje su neuralgične točke našega društva? „Pa ovdje imamo tu nemoguću situaciju da na silu održavamo jedan konstrukt koji se zove Hrvatska. Dokazano je taj projekt propao jer su na vlasti nesposobnjakovići ili lopovi, mediokriteti ili kriminalci. To je dokazano, samo treba napraviti još jedan korak pa se zapitati čemu nastaviti taj nemogući uzaludni trud. Jer ako je Hrvatska stvorena u nacionalističkoj euforiji 90-ih godina kao jedan biznis projekt šovinističkih elita, onda moramo biti svjesni da su temelji truli i da se na tim trulim temeljima uzaludno pokušava graditi, nadograđivati, stavljati nove skele, žbukati izvana fasadu dok se netko ne sjeti da bi trebalo cijeli taj projekt zaključati i srušiti. Ovo zvuči možda malo previše dešperatno, presmiono za jednu malenkost kakav sam ja.
Hrvatska se danas trese kao alkoholičar u apstinencijskoj groznici. Zna da ne smije piti i da ga to vodi u propast, a u toj groznici razdiru ga bolovi i muči se da bi za neko izvjesno vrijeme ponovno pao u svoju staru zamku. Reći ću nešto što je možda uvredljivo i za vlast i za opoziciju, ali Hrvatska je promašen projekt, nažalost. Kao što je bio promašen projekt kvislinške Endehazije tako je promašen i neoustaške tuđmanovske Hrvatske. Zadao je osnovne obrasce društvene pokvarenosti i od tada se na njima pokušava graditi neke smjene vlasti koje nisu doprinijele ništa. Jer nemamo dovoljno elita koje su u stanju društvo držati na okupu. Sve propada, sve investicije su otišle dođavola, sve je rasprodano, pokradeno, darovano, i čemu nastaviti uzaludni trud.“
Igor Mandić je uz Slavka Kulića rijedak pošteni protivnik ulaska u UE, ali to čine od samog početka bez fige u džepu. Ali, ako su i ova i prošla vlast, i predsjednik države, u prioritetu svojih programa imali ulazak u EU i u tome ih nisu sputavali današnji euroskeptici, kako se onda euroskeptici mogu čuditi da Vlada daje pozitivne vibracije ulasku u EU kada su to obećali, na tome dobili izbore i normalno je da za referendum traže glasanje za ulazak. Pa neće Vlada sada trošiti novce na reklamiranje sadržaja koji se protive ulasku u EU. Takve stvari mogu tražiti Sačić, Srb, Nenad Ivanković i eventualno Miroslav Tuđman i Zdravko Mamić, ili Zdravko Tomac. Uz bok bi im mogli doći i fosilni ostaci Hrvatskog nogometnog saveza. Potrebno je imati oporbu za taj referendum da bi narod mogao odvagnuti prednosti i mane europske asocijacije i po svojoj volji donijeti odluku 22. siječnja ove godine. U svakom slučaju je to teška i riskantna odluka, ali moramo odlučiti.
Ja ću glasati za ulazak u EU, ali, kao što reče jedan komentator, bio bih najsretniji da se ona raspadne do 1. srpnja 2013. godine, a da se mi vladamo europski, mislim civilizacijski.
A civilizacijski se možemo ponašati ako organiziramo pravnu državu koja će pratiti provedbu zakona koji će za sve biti jednaki i ako politička garnitura zamijeni podobne ljude nagomilane u državnoj upravi i državnim poduzećima.
Na ovom mjestu ovoga posta bio je ubačen popis od deset točaka koji je išao u korist protivnika ulaska u EU, ali sam u zadnji čas primijetio da je komentator „x-man“ u subotu u 15,17 ubacio taj popis među komentare prošloga posta pa sam, eto, prisiljen dodati nešto novo.
A novo sam pronašao na HRT-u u emisiji Na rubu znanosti u petak oko ponoći. U emisiji je gostovao izvjesni David Icke, kontroverzni cijenjeni engleski putopisac, književnik i govornik, koji o stanju u Hrvatskoj, Europskoj uniji i svijetu, priča ne samo na rubu znanosti, već i na rubu pameti. Zavjera koja se u svijetu i Europi vodi protiv ekonomsko političkog sustava, zavjera koja se vodi protiv naroda, protiv njegova standarda pa i egzistencije, poprima katastrofalne dimenzije, a sve zbog kapitala. Sve u svijetu može propasti, ali banke i njen kapital ne smije. A savršen primjer ispravne odluke naroda je Island. On je dozvolio da banke propadnu, ali je opstao narod! Ako banke ne mogu poslovati pozitivno neka propadnu, sugestija je Davida Ickea i upućuje nas da glasamo NE ulasku u EU, jer ona samo traži, a ne daje puno, kako bi rekao i Slavko Kulić.
Ja vas upućem na Google da potražite „David Icke“ i saznate više o njegovu razmišljanju o lažnom svjetskom poretku koji je zanemario čovjeka.
Ovdje bih, međutim, ja dodao protuargument; neulaskom u EU Hrvatska ostaje blokirana, izolirana od Europe i prepuštena sama sebi. Može li opstati samo na turizmu? Ako i njega ne budu blokirali!

nedjelja, 08.01.2012.

IDEMO NA REFERENDUM 22. SIJEČNJA

„Svršeni su računi ove godine. Bila je Boga mi crna po nas Hrvate. Hoće li bolje biti? Mora jedan put, ta gore nemože biti nego što je sada... sniegu ni traga. Mi stojimo moralno i materijalno u blatu. Hoće li Bog tome biednome narodu ikada pomoći? upitah se često za ovih zadnjih dana godine. Čovjek gotovo da sdvoji, toliko se pojavilo kod nas kukavica, toliko ništarija i propalica, toliko ima lopovštine, da te groza hvata. Poštenje, dosljednost, karakter dan danas su kod nas gotovo suvišni pojmovi.“
Ovo je fragment iz dnevnika književnika Augusta Šenoe napisan na staro ljeto, 31. prosinca 1880. godine. Dakle prije 131 godine, a zvuči kao da je napisan 31. prosinca 2011. iščupan iz dnevnika bilo kojeg stanovnika Republike Hrvatske, koji je u stanju uopće voditi dnevnik. Ovakvi fragmenti iz dnevikâ hrvatskog življa pojavljuju se u većem broju već 1991. godine promjenom vlasti i političkog sustava i umnožavaju se do današnjih dana. Ne želi se ovdje reći da takvih fragmenata nije bilo i do 1991. godine, ali svakako u manjem i blažem obliku. Što zbog strožijeg režima, što zbog moralnog i materijalnog stanja nacije.
I pazite sada; Šenoa je ovo pisao na kraju banovanja Ivana Mažuranića koji je vršio reformu Hrvatskoga sabora i „autonomne Hrvatske“ u smislu uvođenje načela pravne jednakosti, diobe vlasti, vladavine prava itd. Mažuranićeve su reforme prema svojima osnovnim obilježjima dio europskih modernizacijskih procesa te su, uz izvjesno kašnjenje i poneke ograničenosti, povezale proces izgradnje modernog oblika hrvatske državnopravne subjektiviranosti sa modernima europskim vrijednostima i institucionalnim oblicima, dajući unutarnjem ustroju hrvatske autonomije moderni europski identitet. Te reforme je, stoga, moguće promatrati i kao svjesni te razmjerno sustavni projekt ubrzane modernizacije na temeljima europske civilizacije toga doba.
Povijest se, kažu, ponavlja. Pa ako je ona učiteljica života, mi od nje nismo naučili ništa. Današnje stanje po moralnom i materijalnom blatu je isto kao pred 130 godina, a reforme u smislu europske integracije provode se užurbano, ne baš dragovoljno, već po diktatu civilizirane Europe. Učiteljica života šalje nam poruku: Hrvatsko pučanstvo, imate pravo odabrati svoj put u budućnost na referendumu 22. siječnja 2012. godine. Pravo referenduma iskoristili smo već jednom, 19. svibnja 1991. godine, kada smo izglasali hrvatsku samostalnost, a sada nas čeka novi izazov po pitanju; da li želimo u integraciju s Europskom unijom, ili ne! Budući da imamo slobodu izjašnjavanja rezultat referenduma je neizvjestan i nije nikakva mudrost zaključiti da ima pobornika i jedne i druge opcije. No, dade se zaključiti još nešto. Samostalnost nismo stekli samo referendumom, samostalnost, suverenost, stekli smo i krvlju, nažalost! Ali smo tu samostalnost ubrzo upropastili opljačkavši sami svoj narod i prodavši veći broj ekonomskog i narodnog bogatstva, uništivši usput postojeću industriju!
Interesantno je danas kako ima dosta, i to vrlo glasnih, aktivista koji se bore protiv ulaska Hrvatske u Europu naglašavajući da ulaskom u Europu gubimo suverenitet, samostalnost. Imaju argumenata i imaju pravo da će se dio suverenosti izgubiti, međutim ti isti ljudi imali su i pravo i dužnost zaštititi hrvatsku samostalnost i u proteklih dvadeset godina kada smo ju prodavali po korupcijskim metodama kao privatnu prćiju. To što nam je ostalo od samostalnosti neće narušiti članstvo u EU; hrvatski jezik i granice katastarskih općina. No, da li bi ekonomski i pravno mogli opstati bez EU - to je ozbiljno pitanje. Da nismo prodali banke, telekom, Inu i uništili industriju, mogli smo imati sasvim drukčija polazišta u pregovorima za ona 35 poglavlja!
Od protivnika ulaska Hrvatske u EU jedina moralna vertikala je profesor Slavko Kulić koji se svojim neospornim autoritetom borio protiv prodaje banaka i narodnog blaga od osamostaljenja, ali ga nitko nije slušao. On naglašava da smo utrošili 87 milijardi kuna za sanaciju banaka, a prodali smo ih za 5 mijijardi, da je hrvatski narod prihvatio neoliberalnu eutanaziju i da je 1991. godine počeo IV. svjetski rat; globalizacija i neolibaralizam je ekonomsko robstvo bez kompetencije i kompeticije. Narod je prevaren i ultimativno kreće u EU koja samo uzima, a ne daje ništa!?
Još jedan autoritet kojega treba spomenuti je Predrag Matvejević koji je Hrvatsku morao napustiti jer se protivio razlazu Jugoslavije prije njenog ulaska u EU pred dvadeset godina. I on danas kaže da je EU loše rješenje, ali manje zlo od balkanske krčme (u slobodnom prijevodu).
Ministrica vanjskih i europskih poslova, Vesna Pusić, naglašava da euroskeptici govore kako će sve poskupiti ulaskom u EU, a to govore na granici sa Slovenijom gdje su upravo kupili autogume, ili na granici s mađarskom u kojoj su kupili špeceraj. A Slovenija i Mađarska su u UE već sedam godina! E, nije spomenula da je mađarski seljak svoje vinograde morao prodati Englezima, a sada u vinogradima radi kao najamnik! To je strašno. I to je, između ostaloga, cijena članstva u EU.

No. prije ulaska u Europsku uniju svim kršćanima koji se orijentiraju po Julijanskom kalendaru želim sretan Božić. HRISTOS SE RODI!

nedjelja, 01.01.2012.

S OPTIMIZMOM NA BJELOLASICU

Ah, teško mi je pratiti pisce i novinare koji pišu na jednoj višoj razini i puno puta ih ne razumijem. Tada svakako pomislim da bih trebao malo više čitati i naučiti nešto više, ili se prepustiti štivu u Areni ili nekoj žutoj štampi. Zamislite kada mi Slobodan Šnajder spomene što je to rekao Ionesco, ili Nietzsche. Tada shvatim da je novinarska profesija neusporedivo teža i pokvarenija od sudačke, recimo. Iako, radili vi jednu ili drugu profesiju, ne možete biti normalan čovjek. Evo, recimo; uzmite vi Slavka Lozinu ili Branka Milanovića, kao suce. Uzmite vi Milana Vukovića, Smiljka Sokola i Vicu Vukojevića kao vrhunske suce Vrhovnog suda. I sada ove, netom spomenute, usporedite s novinarima Predragom Lucićem, Viktorom Ivančićem, Igorom Lasićem, ili nedajbože, s Dragom Hedlom! Jedni, drugi i treći vrše svoju profesionalnu dužnost na, za njih, najsavjesniji način. I najprofesionalniji. Nama promatračima; jednima su po volji, drugima nisu. Koja je to institucija koja će objektivno ocijeniti njihov, ili bilo čiji rad, i gdje je granica istine koju svi želimo čuti od njih, pa bili oni suci, „vrhovni“ suci ili novinari!? I koji je to institut koji će odrediti sa sigurnošću gdje je granica lijepog ponašanja, prekršaja, a gdje vaga kaznenog djela?
A sve ovo meditiranje navrlo je zbog komentiranja na ovom blogu i nerazumijevanja što je to „pjesnik htio reći“. Ako netko mene ne može razumijeti neka odustane čitati te pamflete. Nitko ga ne sili. Neka čita „Pošla koka na pazar“ ili nešto slično. I; nije važno tko piše, već što piše!
Ovaj uvod bio je, što je još važnije, i zbog HOC-a Bjelolasice, izgradnje restorana i kuhinje ispod nekog šatora s početkom unatrag 40 dana od Nove godine na zgarištu nekadašnjeg restorana. Od siječnja ove godine, kada je restoran izgorio, pa do studenoga, nitko od lobista i zaljubljenika u HOC nije nježnikom mrdnuo; ni direktor HOC-a d.o.o., ni direktor Ustanove HOC, ni Agencija za upravljanje državnom imovinom, da ne govorimo o predsjedniku NO, UO, ministarstava; financija, sporta i kulture, Vlade, Olimpijskog odbora i još kojekoga koji su trebali razriješiti problem Hrvatskog olimpijskog centra.
Najzad se pronašla državna firma Club Adriatic d.o.o. koja se specijalizirala spašavati posrnula poduzeća, koja je naučila kako dizati potenciju mrtvom magarcu i odjednom ima novaca za plaće radnika, za božićnicu čak, za izradu projekata i radova koji će iz pepela dići HOC i dočekati Novu godinu ispod stijena šatora, pripremiti dječje klizalište i sanjkalište Tintilinić. Još će i Jaques Houdek na Staru godinu otpjevati djeci novogodišnju pjesmicu točno u podne kako bi ih za dana preveo u 2012. godinu isto onako kako se žedne prevodi preko vode. Sve je to lijepo i potrebno, da ne kažem potrebito, našemu narodu, posebno djeci, ali ostaje otvoreno pitanje zašto se od toga naroda uvijek nešto skriva, zašto se mulja. Zar taj narod nije zaslužio da mu se kaže da je netko usr'o motku, da smo potrošili lovu za izgradnju ceste, dvorane, staza, toplinske stanice, kako mi to umijemo, da smo nekako spiskali novac od osiguranja izgorene zgrade ugledavši se na bivšeg premijera, bivšu Vladu i sve bivše ministre.
Tko je to potegnuo čarobnim štapićem i pronašao direktora Cluba Adriatic d.o.o. mr.sc. Ivicu Prevolšeka koji se isti tren zaljubio u tu gorsku ljepoticu, njene obline i podnožje. Četrdeset dana je, kaže ovaj stručnjak, premalo da se osposobi glavna žičara i slalomska staza, da se osigura voda i topovi za zasnježivanje, ali će to za drugu sezonu biti pripremljeno prije roka. U ljeti, ako zatreba.
Odakle toliki optimizam na obrazima direktora Cluba Adriatic d.o.o. i direktora HOC-a Bjelolasice d.o.o., odakle toliki optimizam u njihovom rječniku kao da je Djed Mraz istresao stotinu vreća novaca došavši furgonom. Taj optimizam treba svakako podijeliti s domaćim življem u Vrelu i Jasenku, podijeliti s radnicima Bjelolasice i sa svim građanima ogulinske jedinice lokalne samouprave. To će biti zarazni optimizam koji će zahvatiti cijelu Hrvatsku, to će biti epidemija optimizma. Pandemija, čak!
Ovo možda djeluje sarkastično, ali nakon dvadeset godina propadanja društva u neku vrstu anemije, frustracije, ovaj je narod zaslužio stres nakon kojega će okrenuti ploču i zasvirati veselice, a one pogrebne tišine ostaviti samo za nuždu. Bjelolasica će sa svojim otvaranjem programa na Staru godinu na dječjem igralištu Tintilinić u Vrelu otvoriti i novu stranicu olimpijskog centra. Stranicu optimizma i to na simboličan način – s mladima na kojima svijet ostaje!
Ako je vjerovati da s mladošću na Bjelolasici otvaramo novu stranicu hrvatske budućnosti za očekivati je uskoro i nogometnu reprezentaciju na pripremama u HOC-u, reprezentaciju u kojoj neće biti mjesta za Markoviće, Srebriće, Pavloviće, Mamiće i ostale sumnjivce koji su hrvatski nogomet doveli na sramne grane po kvaliteti i korupciji. Ako moramo slušati njihov primitivizam kako su svi oni ljudi koji se bore protiv ovakvoga stanja u našem nogometu i društvu u cjelini, elementarne nepogode, onda svakako moramo prihvatiti da su oni - mentalne nepogode ovoga društva.
No, ostajmo pri onom optimizmu i kliknimo: SRETNIJA NAM NOVA 2012. GODINA<!

nedjelja, 25.12.2011.

SRETAN VAM BOŽIĆ

William P. Young napisao je djelo „Koliba“ koje može jednakim žarom čitati vjernik, agnostik i ateist. Između mnogih lijepih dijelova izdvojio sam ovo najprikladnije za ovaj dan: Čovjek u mislima provodi prošlost, u mašti budućnost, a najmanje vremena u sadašnjosti. U sadašnjosti je Isus uvijek.

Želim vam sretan Božić!

nedjelja, 18.12.2011.

BESPLATNI SAVJET NOVOJ VLASTI

Počet ću danas nostalgično; Ante Marković je otišao bez pozdrava, nisam primijetio da smo se od njega oprostili kao od čovjeka poduzetnika, političara i humanista. Ako je on postao mandatar za sastav vlade SFRJ u ono vrijeme kada se već nazirao Slobodan Milošević, i kada je pobijedio Borisava Jovića, to je već bila garancija da se radi o izuzetnom čovjeku. Kada je Ante Marković zaustavio inflaciju dinara, kada je pokrenuo „socijalistički kapitalizam“ i pretvorbu društvenoga vlasništva dodjelom dionicama radniku koji je 50-ak godina stvarao društvene vrijednosti, mnogi su ga, osim međunarodne zajednice, smatrali sumnjivim kapitalistom.
No, ne može projektant biti čovjek koji nije okusio operativu, ne može ni službenik uprave biti čovjek bez rada provedenog na terenu, ne može ni vrhunski političar biti politolog, filozof, sociolog, već čovjek iz privrede. Ne može student pratiti radnički pokret, a nije još bio u radnom odnosu! „Sinergija“ radnika i studenta uvijek je bila kao pokvareni telefon. Ante Marković je bio idealan premijer vlade i veće države, no što je bila Jugoslavija!
Zato Anti Markoviću povodom njegove smrti, s moje strane, posebno priznanje.
Antu Markovića bih se sjetio da nas i nije ovako tužno napustio, jer ima nešto zajedničkog sa Zoranom Milanovićem. Naime, koliko se sjećam, i Ante Marković je preuzimao vlast u SIV-u u ovo godišnje doba; zimi, početkom 1988. godine u krizno vrijeme bremenito nelikvidnošću i inflacijom. Milanović preuzima vlast u totalnoj krizi i, k tomu još, inflatornim moralom društva. Stoga smatram da nije nesuvislo u dobroj namjeri uputiti otvorenu podršku novoj vladi s iskrenom podrškom.
Ako si predsjednik SNS-a (Srpske narodne stranke) iz čista mira može priuštiti savjetovati istaknute članove vladajuće koalicije prije izbora (Josipa Leku, Damira Kajina i još neke, recimo), a oni možda na temelju tih savjeta danas kotiraju vrlo visoko u političkoj hijerarhiji, slobodno se i ja usudim udijeliti neke savjete za koje smatram da ih vladajuća garnitura treba respektirati. Kako je predsjednik SNS došao u priliku da iz Jasenka upućuje savjete Kukuriku koaliciji mimo legalnih osnovnih ćelija SDP-a i HSU-a u Ogulinu i Plaškom, teško je dokučiti, ali da je bio dosta ozbiljno tretiran – to stoji! Bio je tretiran puno ozbiljnije nego od prijatelja Ivana Vučića, današnjeg župana Karlovačke županije, za koga je Majki svoje simpatizere pozvao da ga podrže za župana kada je bilo potrebno! Vučić je obećao za srpsko stanovništvo Jasenka i Drežnice cestu, vodu, preporod HOC-a, a kada im je nakon inauguracije udijelio bosanski grb, Majki je okrenuo ploču. Kao pravi domoljub približava se Kukuriku koaliciji, a Vučića će u svim medijima prvom i drugom zgodom izgrditi na pasja kola!?
Ako Kukuriku koalicija, došavši na vlast parlamentarnim izborima ove godine, misli pobijediti i na lokalnim izborima u Ogulinu, recimo, onda mora istinski zapeti da stvori još veću razliku u glasovima spram HDZ-a, no što je bila sada. Koliko sam našao materijala s ovih izbora u Ogulinu, zaključuje se da je za HDZ bilo oko 2.450 glasova, a za Kukuriku oko 2.800. Za HDZ-ov bastion u Hrvatskoj (prema riječima kuma Šeksa) ta je katastrofa doživljena prvi puta na bilo kakvim izborima i ona upozorava. Ogulinci dolaze k svijesti?!
A razliku će stvoriti u Ogulinu ako se pozabavi u narednom periodu sljedećim problemima koji prošloj vlasti nisu bili interesantni:
- Olimpijski centar u Jasenku je centralni zahvat od kojega Ogulin i Hrvatska može imati dalekosežnu i neiscrpnu korist. Taj centar, međutim, mora voditi mlad nekompleksiran menadžer jer je zahvat toliko složen da ga ne mogu voditi isluženi tramvajci ma kako veliki domoljubi bili. Ne može HOC Bjelolasica funkcionirati u šatoru, ma kako on impresivno izgledao, ne može počivati na Tintilinić stazi makar imala tri topa za snijeg, ne može bez vode, ceste, dvorane. Ne može živjeti od lobiranja pa makar lobirant bio župan s Ribarćov. Možda ne bi bilo zgorega da župan zatraži pristupnicu u SDP kako bi svojim iskustvom oko Bjelolasice ubrzao procese! A od Bjelolasice može živjeti pola Ogulina i dio Hrvatske.
- Drugi zahvat koji neće dati gospodarski efekt, ali sigurnosni svakako, je retencija na rijeci Dobri koja će za vazda riješiti problem poplave grada Ogulina i njegove okolice. Gradski oci smatraju da je to problem države, a ne Ogulina; i po prvom i po ovom pitanju. Ljudi su osjetljivi na novac i na sigurnost. Zadnja poplava 1999. godine uništila je mnoga domaćinstva i mnoge stanove. Trošak je to nenadoknadiv. A posla nema.
- Treći stupanj prioritetne liste je Poduzetnička zona. Ulupanih 20 milijuna kuna u nekakvu infrastrukturu, ali bez korisnika, Zona je uzaludna i teret je poreznih obveznika. I tamo su direktori od samoga početka neki nekompetentni ljudi koji mogu imati volju, ali ne i rezultata. Za razliku od prva dva, ovo je ipak samo lokalni problem?! No, ako promijenimo vlast i u Ogulinu?

nedjelja, 11.12.2011.

RAZVIJTE U SEBI ZASTAVE DUŠA

Volio bih da se varam, ali mislim da vrlo malo nas zna za zadarskog i hrvatskog pjesnika Vinka Hajnca, kojega sam nedavno spomenuo u svom blogu, po njegovoj izreci da su slobodni samo vjetar i more. Međutim, on je u svijetu puno čuveniji po jednoj stvarnoj maksimi s kojom je dobio drugu nagradu na natječaju za poruku mira svijetu, koji je natječaj lani raspisala svjetska organizacija Ujedinjenih naroda pod pokroviteljstvom generalnog tajnika Ban Ki-moona! Ta druga nagrada; „silver“ medalja s plaketom i zahvalom, izabrana je između 7.268 poruka glasi: RAZVIJTE U SEBI BEZBOJNE ZASTAVE DUŠA, JEDINO ĆE VAS ONE KONAČNO IZBISTRITI U LJUDE.
Vrlo je indikativno da se ovakva mišljenja rađaju u Hrvatskoj, a još više u Zadru, u sredinama čija je službena politika i svjetonazor do sada bio suprotan ovakvim idejama. Posebno se to odnosi na Zadar, grad koji je sasvim službeno koketirao s prošlošću NDH i današnjicom ratnih zločina iz Domovinskog rata. Dižući čak i Antu Pavelića na pijedestal hrvatstva, kao da im je mozak zatajio (a nije?), premda je upravo taj Ante Pavelić, između ostalih hrvatskih područja i gradova, prodao Italiji i grad Zadar!?
Upravo se zato u zdravom i inteligentnom mentalnom sklopu nameće takva maksima kakvu je pjesnik i moreplovac Vinko Hajnc umotvorio kao revolt prema čudnim svjetonazorskim kriterijima svoje i hrvatske okoline. Takav svjetonazor, nažalost, podupire i Crkva u Hrvata, mada to nema nikakve veze s katoličkom ili kršćanskom vjerom.
U prevodu svoje poruke urbi et orbi, Vinko Hajnc naglašava kako ispod zastava ne smije biti mržnje, ne smije biti prezira prema drugim ljudima, prema drugačijima, onima koji imaju druge boje i zastave. Dapače, ispod zastave bi trebalo biti srce i ljubav, čime Hajnc potvrđujući svoju vrijednost.
Očito bivša premijerka nije pročitala Vinka Hajnca niti upazila njegovu silver medalju pa nije bila u stanju civilizacijski i s ljubavlju čestitati novoj koaliciji koja će voditi državu barem narednih četiri godine. Poražena je, ne od koalicije, već od hrvatskog naroda i svih hrvatskih građana kojima je primitivno prijetila nekim crvenim bojama koje će srušiti Hrvatsku. No, građani su sazorili i shvatili da je upravo crvena boja bila presudna za stvaranje Republike Hrvatske, a da su ju HDZ-ove boje opljačkale i dovele na rub provalije.
Hrvatska je potpisala ugovor o ulasku u EU nakon mukotrpnih šest godina. Kažu mnogi da to nije bilo pošteno, ali neće da kažu tko je kriv za to. Čudi me što predsjednik Josipović ne kaže ono što je kazao jučer Vojko Obersnel, da je Kosorica najmanje kriva što smo uopće potpisali ugovor jer njen HDZ nije dozvolio da u EU uđemo zajedno sa Slovenijom. Nisu u Europskoj uniji političari i birokrati Tuđmanovi lajbeki da ne bi uočili kako su HDZ-ove vlade jedno govorile, a drugo radile. A da Račanova vlada nije 2000. godine uskočila spasiti Hrvatsku od totalne izolacije, ona bi još i danas bila sa Srbijom na čekanju. Predsjednik Josipović je za politiku previše civiliziran i obazriv pa si dopusti vrijeđanje jedne iskompleksirane Kosorice, a ako se tako bude ponašao i prema ovoj vlasti na sljedećim izborima sigurno ga neću podržati. Ma što to značilo.
E sad, nadam se da ne očekujemo da ćemo odmah živjeti bolje radi promjene vlasti pa toliko filozofiranja ne bi trebali unositi u politiku. Svakom je jasno da je HDZ bila stranka opasnih namjera i da je u sustav ugradila pljačku i korupciju, da Račan zbog državnog udara nije smio što je htio (posebno uz taštinu Dražena Budiše), da obespravljeni radnik SDP pokušava prihvatiti kao stranku radničke klase, ako to još postoji, da je HSLS izgubio svaki smisao dosljednosti, da je Dragutin Lesar dobio podršku zato što se posebno zauzima za radnika i da je don Ivan Grubišić dobio priznanje zato što se zalaže za običnoga čovjeka.
Kada se konstituira nova vlada i kada počne djelovati na sasvim drugim valnim dužinama od prošle, nadam se da će nam vratiti izgubljenu sigurnost i povjerenje u sustav vrijednosti, društveno uređenje i ljudsko dostojanstvo. Nadam se da me neće biti sram reći da sam Hrvat ili hrvatski građanin, da mi se premijeri i ministri neće vući po zatvorima radi prevelikog domoljublja, da će na Bjelolasicu doći mladi menadžer koji će stvoriti olimpijski centar dostojan imenu.
Nadam se da neću živjeti u društvu u kojem se kupuju suci da sude pošteno!??? Pa makar to bili i nogometni. I da će sjedište Al Jazeere iz Sarajeva preseliti u Zagreb!

nedjelja, 04.12.2011.

KAKO DOČEKATI NOVU GODINU

Ovo je već otrcani štos u našemu društvu, ali nema boljega za prilike oko HOC-a Bjelolasice; Tko u Ogulinu oko događanja na Bjelolasici nije poludio, taj doista nije normalan!
U nedjelju 20. studenoga ove godine je na Radio Ogulinu obznanjeno da je HOC Bjelolasicu preuzela državna firma Klub Adriatic d.o.o. koja ima iskustva s takvim poslovima na „… upravljanju turističkim destinacijama …“ i da je moguće da se još ove kalendarske godine na Bjelolasici organizira skijanje! Tada je pala i bombastična vijest da je skupština HOC-a razdužila dosadašnjeg direktora Mara Mišića i postavila novoga direktora HOC-a Bjelolasice d.o.o. Željka Lipošćaka, inženjera za HTZ (higijensko-tehnička zaštita), dosadašnjeg direktora Ustanove HOC Bjelolasica!? Za zamjenu teza (ne – direktora) javljeno je još preko Hine 19. studenoga 2011. godine, kao i to da će Bjelolasica proraditi do polovice prosinca S obzirom da je HOC bio u vlasništvu države koja ga je preusmjerila na Agenciju za upravljanje državnom imovinom, koja je HOC ustupila Klubu Adriatic d.o.o. koji je, valjda, ukinuo Ustanovu HOC Bjelolasicu koja je, pak, osnovana da spasi HOC Bjelolasicu d.o.o. i tako dalje. Da li u ovakvoj delikatnoj situaciji ovakvi potezi imaju uporište u zakonu, a kada bi i imali; da li je normalno i moralno da se direktor izabere bez natječaja i poslovnih referenci, da li direktor može biti netko tko je umirovljen iz Ureda za obranu, bez ikakvih iskustava na polju dohodovnosti, sporta i infrastrukture?
Kamo je nestala Ustanova, kamo direktor Mišić, tko ga je priveo na razgovor o tragediji HOC-a po pitanju poslovanja i pitanju zgarišta centralnog objekta??? Svaka čast Radio Ogulinu; u dvije godine nije mogao privesti Mara Mišića za mikrofon, a novoga direktora priveo je za dva dana. A novi direktor je u eter poslao poruku da se ne bi prihvatio ovakvog posla da ne vjeruje u uspjeh. Na temelju čega se bazira taj optimizam, ta odgovornost za preuzimanje direktorske plaće, dok zaslužena mirovina leži u mirovanju? Mora da postoje duboki razlozi što smo reaktivirali ovakvog kapacitativnog stručnjaka, dok nam mladi menedžeri prodaju drogu ili odlaze u svijet trbuhom za kruhom u doslovnom smislu te sintagme.
I sada nam novi direktor prodaje muda pod bubrege pa na audio zapis tumači da će se Bjelolasica „... ponovo dići, ali korak po korak …“ da će do Božića biti otvoreno skijalište Tintilinić za djecu, a prije toga će se raskrčiti zgarište župana, onoga predsjednika Nadzornog odbora HOC-a, podići će se neki šator koji će zadovoljiti kuhinju i restoran za 200 gostiju. Naravno da će u nedostatku snijega tu biti nabavljena i tri snježna topa pa ćemo raditi stazu Tintilinić, recimo, i snježne ljude, Yetije vjerojatno. Ta tri snježna topa su već rezervirana za vremenski periog od 20. prosinca ove godine do mjeseca ožujka iduće olimpijske godine.
Sada mi nije jasno zašto smo mi morali čekati da glavna zgrada Bjelolasice izgori, kako bi pronašli prava rješenje po kadrovskoj i po tehničko-tehnološkoj osnovi. Kada smo mislili da je sve otišlo k vragu pronašlo se rješenje. Čovjek je vjerojatno najjači kada mu je najteže pa zato uvijek mora ostati optimist. Makar izgorjelo cijelo selo. Naći ćemo mi šatore i madrace.
Ako se, nedajbože, sve ovo izjalovi zbog više sile koju ne isključuje novi direktor kojega su već neki nadobudno nazvali Spasoje III, direktor poziva na proslavu Nove godine u restoranu Sabljaci gdje zainteresirani mogu nazvati taj restoran pa će im voditeljica dati „ponudu koju mi nudimo …“ za doček sretnije budućnosti.
Da li je ogulinsko političko vodstvo toliko obezvrijeđeno u vlastitim redovima, ali i na razini županije i države, da ih se ništa ne pita, mada su oni zbog toga sretni. No, moraju znati da je Bjelolasica na teritoriju Ogulina, kao jedinice lokalne samouprave, i da bi trebali biti živo zainteresirani da Bjelolasica ostavi politički, sportski i gospodarstveni pečat na život Grada Ogulina i svih njegovih građana.
Na Bjelolasici je zaposleno oko 150 radnika koji mjesecima ne primaju plaću jer ne rade, a sada su dobili neke zaostatke za to što ne rade?! Pa gdje toga ima. Umjesto da su drugi dan organizirali čišćenje požarišta kako bi zaradili plaću, oni su nakon 10 mjeseci naručili projekt uklanjanja i dodijelili te radove vanjskom izvođaču. To se usput zove nastojanje izlaska iz gospodarske krize koju nam je netko namjestio!

P.S. Ako je izborna šutnja nije zabranjeno pohvaliti nastojanje Neše Magdića da svoje nedvojbeno medijsko i životno iskustvo preko svoga bloga „Ogulin u srcu“ podijeli sa svojim Ogulincima i šire. Nadam se iskreno da neće biti kratkotrajan!

nedjelja, 27.11.2011.

KAKO GLASATI ZA HRVATSKU

Isprovociran sam početi ovaj post s izjavom Vladimira Gredelja: Branim stranku koja je Hrvatsku izvukla iz blata!!! Ako je i od Gredelja, previše je. Sada se tek vidi kakvo je bilo naše pravosuđe kada je jedan ovakav tip mogao biti predsjednik Udruge sudaca, on je kao odvjetnik preuzeo HDZ, jer vjerojatno nitko drugi u ovom trenutku nema takav želudac! I to je to. A davno prije nego je Gredelj ovo izjavio, u dane kada Ivo Josipović nije bio predsjednik države, Josipović je je za Gredelja rekao da je to jedna od većih štetočina u hrvatskom pravosuđu.
Gurnuvši hrvatsko društvo u blato Jadranka Kosor u predizbornoj kampanji na teret poreznih obveznika luta Hrvatskom i doživljava ju kao Alisa Zemlju čudesa; pleše, pjeva, pljuje po konkurenciji, polaže razno temeljno kamenje i otvara knjižnice i paštete. Nabavila je i tintu za nalivpero koje joj je darovao papa pri zadnjem poljupcu na zagrebačkom klecalu, kojim će nalivperom staviti svoj potpis na ugovor o pristupu Hrvatske u EU. Moguće je, međutim, da se ulaskom Hrvatske u Europsku uniju ta asocijacija raspadne, ne samo zbog Hrvatske, nego zbog ponašanja njenih članica manirom HDZ-a –svakako.
Jadranka Kosor će svoju pobjedu na nedjeljnim izborima, u koju ni ona sama ne vjeruje, posvetiti braniteljima, drugi dan reče da će ju posvetiti Franji Tuđmanu, još preostaje da ju posveti i EU. Jedino što je u izgubljenosti uspjela jest da sinu Franje Tuđmana osigura ulazak u Sabor da si taj isluženi tramvajac popravi mirovinu na račun gladnoga naroda.
Nitko ne bi mogao tvrditi da je program HDZ-a promašena stvar, ali nijedan program ne može provesti Kosorova sa ovim društvom jer je ono naprosto sustavno odgojeno za pljačku naroda i prirodnih bogatstava ove lijepe zemlje. Dokle je moralno pala predsjednica HDZ-a govori i podatak da pomoć u izborima traži od jednog Miroslava Tuđmana, Zdravka Tomca ili Željka Keruma!? A u isto vrijeme njen glavni ekonomski savjetnik, Željko Lovrinčević, izjavljuje: „Hrvatska se nalazi u delikatnoj situaciji, goroj od one kad je odlazio bivši premijer Ivo Sanader“!
HDZ je uvijek znao svaki svoj promašaj pripisati drugom ili ga tumačiti kao uspjeh, sve svoje mane slavio je kao vrline, krizu nikada nije priznao, ali priznaje izlazak iz krize kada se BDP poveća za 0,2 % (!?)
HDZ-ov glavni konkurent SDP živi, nažalost, dosta samozatajno. Nisam primijetio da je SDP, kao reformirani slijednik SKH, ikada naglasio da je Ustav SFRJ iz 1974. godine djelo Josipa Broza i SKH, na temelju kojega ustava je Hrvatska mogla izglasati odcjepljenje od Jugoslavije i postati samostalna! Taj Ustav nije bio po volji Srbima, ali je ipak izglasan. To je kapital s kojim bi se HDZ hvalio od jutra do mraka.
Nadalje, ne naglašava se da je Račanova vlada uvela Hrvatsku u Europu! Od 1990. pa sve do 2000. godine HDZ i Franjo Tuđman stjerali su Hrvatsku u izolaciju od cijeloga svijeta radi pljačke u pretvorbi i privatizaciji te korupcije koja se tada usadila i održavala sve do danas.
Nadam se da će poslije 4. prosinca SDP sa svojom koalicijom iskoristiti priliku izvesti i treći povijesni potez – izvesti Hrvatsku iz moralne i gospodarske krize.
Bilo bi nepošteno ne reći, kada je moral u pitanju, da je jednu priliku već propustio. Nisu se ogrezli u sustavni kriminal (dokazuje se odbijanjem kaznenih prijava), ali je moralno upitno i teretno učešće Radimira Čačića u radu koalicije, a još više kolebanje oko gradonačelnika Varaždina Habuša. On je iz moralnih razloga odmah morao dati ostavku čime bi porastao rejting Kukuriku koalicije!
Treća opcija koja se nudi nama biračima su laburisti. Zašto laburisti, a ne samo Stranka rada, tko će ga znati, ali ta je stranka doista jedina koja se ne srami radnika i rada. Radnika se srami i naš Ustav jer ga, prema Dragutinu Lesaru, nije spomenuo ni jedan jedini puta! Od toga radnika svi živimo, osim samoga radnika. On je izgubio i dostojanstvo kojega Stranka rada nastoji povratiti. Takva stranka neophodna je svakom društvu koje razmišlja moralno i socijalno. Šteta što se toj stranci nisu priključili ljudi kao što je don Ivan Grubišić, Velimir Srića, Ljubo Jurčić.
Bilo kako bilo, u nedjelju nas očekuju najvažniji izbori u ove četiri godine i bilo bi šteta to propustiti. Sloboda življenja, da ne kažem demokracija, dozvoljava nam da iskoristimo tu prigodu kako bi mogli sutra davati ocjenu aktualnoj vlasti. A kada je riječ o slobodi htio bih spomenuti nedavnog gosta na Radio Sljemenu; pjesnika i moreplovca Vinka Hajnca koji je uvjeren da slobodni mogu biti samo more i vjetar. Nešto slično je davno rekao i još jedan književnik i moreplovac- Joža Horvat. Treba im vjerovati!

nedjelja, 20.11.2011.

POVIJEST OD POKOLJA DO LAŽI I OBRATNO

Prošli tjedan bili smo svjedoci obilježavanja tragedija ovog zadnjeg rata na našim prostorima, a svakako je indikativno da se on vodio samo na teritoriju Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Zašto su se druge države Južnih Slavena mogle razići bez krvi pokazat će povijest ako se bude bavila mirom, a ne ratom. Strašno je bilo evocirati strahote likvidacije stanovništva Vukovara, Saborskog, Nadina i Škabrnje, razaranja Vukovara i Saborskoga, patnje nevinog naroda od četničke najezde, a najgori civilizacijski i ljudski pad odnosi se na silovanje djevojčica, djevojaka i žena. Ako je profiterstvo materijalni zločin čovjeka, silovanje je zločin mentalnog sklopa niže vrste. Dok se profiterstvo koliko-toliko procesuira, ovaj zločin silovanja nitko ne poteže! Da li ste ovih dana mogli slušati te žene koje počimaju otvoreno govoriti o zločinu nad njima, a da vam se ne zamuti u glavi i da vam ne bude žao što ste čovjek. Tim ženama nije uništen samo život, te žene naprosto ne funkcioniraju, one nemaju dušu, a tijelo su im oskrnavili.
Ta prokleta žudnja za vlašću nije dozvolila ni jedinoj ženi premijerki Republike Hrvatske da pokrene problem silovanja ženskog tijela i duše, premijerke koja je na senzibilitetu prema stradalima u ratu stvarala svoju političku karijeru. Nije pokrenula sadržaje na rehabilitaciji uništenih tjelesnih i duševnih trauma stradalih žena, ni stvaranje atmosfere procesuiranja tih strašnih zločina. Kako će to Jadranka Kosor na predstojećim izborima pobjedu HDZ-a pokloniti stradalima u ratu, a ni jednoga jedinoga silovatelja njena vlast nije kazneno prijavila? Kao ni bilo koja druga. Premijerkin ministar policije zauzet je lovom partizana po šumama Vukove Gorice jer bi mu oni mogli pobjeći, a silovatelji i tako neće imati više prilike!?
Povijest nas upozorava da moramo učiti na prethodnim greškama i, mada je ta povijest učiteljica života, slavni pisac Umberto Eco, napisao je sljedeće: „Povijest je pozornica iluzija, a ne vrlina. Ona se kreće od pokolja do zločina. Lansiranje laži jedno je od sredstava kojim su se države, i pojedinci isto, služili da bi izmijenili tok povijesti, ponekad u najboljoj namjeri, ali najčešće u najgoroj!“
To bi zapravo bila maksima ovoga posta u kojemu razmišljam kako su države bivše Jugoslavije i pojedinci u tim državama krajem 80-ih i početkom 90-ih godina prošloga stoljeća lansirali laži kako bi izmijenili tok povijesti u onoj najgoroj namjeri – izazvati rat na tom području i uništiti dosege civilizacije koji su do tada stvoreni. A rat ne može donijeti koristi nijednoj strani u sukobu, ma kako veliku pobjedu bilo koja strana izvojevala. Posljedice, nažalost, osjećaju se još jako, jako dugo iza završetka rata.
Ratni profiteri imaju „opravdanje“ da nečiju opljačkanu imovinu trajno uživaju i da će se oštećeni ipak oporaviti, silovatelji, međutim, imaju kratkotrajni užitak u zločinu, a žrtva doživotnu traumu. Što je tek s potomcima koji se iz te „veze“ rađaju?
Mi muškarci vjerojatno ne možemo shvatiti što se to dešava u mentalnom sklopu jedne majke koja rodi dijete kao plod silovanja s jednim odvratnim mužjakom u smrdljivoj uniformi, neurednom bradom ljepljivom od bljuvotine pomiješane s alkoholom i zadahom češnjaka. I uništenim ženskim dostojanstvom. Plod te „ljubavi“ je njena curica ili dečkić. Ona će instiktivno voljeti jer je majka, plod je i njen, a čija je ona? Premijerko, kako bi reagirala da rodiš na taj način? Uzrujaš se kada te zovemo Jaca. Ne bi te ni tako trebalo zvati!
I ovaj zadnji rat počeo je uz onu konstataciju Umberta Eca da se povijest kreće od pokolja do zločina, na lansiranju laži. A lansirana je laž bila uvijek zahvalan nacionalizam za primitivan narod. Jučer je jedan srpski profesor u programu HTV-a rekao još i ovo. Zajednicu južnih Slavena stvarali su veliki i pošteni ljudi, a razorili ju mali beznačajni primitivci. Da nije tog prokletog nacionalizma i desničarenja cijela Europa bi danas bila civilizirano društvo.
I na kraju; zašto se svake godine moramo narugati Vukovarcima, Vukovaru i svim njegovim braniteljima? Zašto vlast laže da je Vukovar grad heroj, a branitelji heroji, ako je Vukovar pao? Da operemo ljagu s vlasti koja je to dozvolila. Zašto smo Siniši Glavaševiću danas dodijelili odličje nakon 20 godina pogibije, a 1991. mu nismo dozvolili da govori istinu. Sjekli smo njegove izvještaje i nisu smjeli ići uživo. Zašto se Dedakoviću i Borkoviću ne dozvoli govoriti istina? Zašto je Vukovar najskuplji grad u Hrvatskoj, grad s najviše nezaposlenih, grad bez perspektive, bez suživota? Zašto iz crnoga fonda HDZ-a nismo otvorili radna mjesta u Vukovaru? Premijerko i predsjedniče; imate li odgovor?
Kada se svi Vukovarci koji nisu ogrezli u zločinu vrate u Vukovar i nađu egzistenciju, Vukovar će postati heroj.

<	siječanj, 2012
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv